Početna

PRIMJENA MARKETINGA U JAVNOJ UPRAVI

Marko Paliaga (tekst služi isključivo kao stručna pomoć studentima na PDS Marketing usluga, FET Pula)

UVODNA RAZMATRANJA
Javnu upravu definiramo kao skup organizacija koje obavljaju javne poslove u interesu lokalne, regionalne ili nacionalne političke zajednice. Javni poslovi određeni su propisima državnog, regionalnog ili lokalnog karaktera. U tom kontekstu, javna uprava obuhvaća državnu upravu, teritorijalnu (lokalnu) samoupravu i javne službe.

» Pročitaj više


Temeljni zadatak javne uprave je pružanje javnih usluga na pouzdan, predvidiv i društveno odgovoran način, s ciljem doprinosa gospodarskom i održivom razvoju društva. U današnjem društvu je općenito naglašena važnost promjena u ponašanju lokalne samouprave kako bi se poboljšao položaj korisnika javnih usluga (građana), a ističe se i razmatranje uvođenja elemenata poduzetništva i koncepcije marketinga radi povećanja prihoda i efikasnosti.

Javna uprava i javni sektor općenito u ovom trenutku prolaze kroz značajnu revoluciju u upravljanju, obilježenu sveobuhvatnim restrukturiranjem i privatizacijama različitih javnih usluga. Ovaj preobražaj obuhvaća različite javne usluge poput zdravstva, upravljanja otpadom, pravosudnog sustava i upravljanja stambenim objektima a osnovna pokretačka snaga te transformacije je načelna primjena tržišnih principa. (Kanth, 1994., Kaplan 2009., ) Sa stajališta korisnika javnih usluga ove promjene interpretiraju se kao primjetan porast različitih „konkurentskih“ izbora, gdje se pojedincima pruža autonomija u donošenju odluka koje izravno utječu na njihova iskustva s javnim uslugama.

Primjena marketing koncepcije u javnoj upravi smatra se vrijednim alatom za snalaženje u ovom novom okruženju, omogućavajući učinkovitu komunikaciju, bolje prepoznavanje potreba korisnika i optimizaciju pružanja javnih usluga. Primjena marketinških strategija postaje neizostavan dio postizanja ciljeva ekonomičnosti, učinkovitosti i zadovoljstva korisnika u sklopu upravljanja javnim uslugama. Kako te promjene napreduju, očekuje se da će marketing igrati sve važniju ulogu u oblikovanju budućnosti javne uprave.
Obzirom na ovu širu perspektivu primjene marketinga, postavlja se pitanje može li se marketinške alate i tehnike koje koristi privatni sektor uspješno primijeniti u organizacijama javnog sektora. Iako tvrtke i javne organizacije imaju različite ciljeve i zadatke s različitim stupnjem autonomije, neki autori tvrde da se upravljačke metode razvijene u poduzećima mogu prilagoditi za upotrebu u javnim organizacijama.(Parahoo,2023.) Međutim, znanost o upravljanju nedovoljno je pažnje posvetila organizacijama javnog sektora, otvarajući prostor za daljnja istraživanja.(Parahoo, 2023.)
U javnoj upravi zapravo odavno postoje ograničeni pokušaji marketinškog pristupa, čak i ako možda nisu uvijek tako percipirani, na primjer, promocije gradova u smislu gospodarskog razvoja, obrazovanja, evenata, zabave i zabavnih događaja, sportske infrastrukture i natjecanja. Međutim, ovakav marketinški pristup je zapravo marginalan u odnosu na osnovne javne usluge, i sastoji se najviše od korištenja nekih specifičnih alata i tehnika marketinga, umjesto razvoja potpune marketinške orijentacije. Tek tijekom posljednjeg desetljeća, marketing je počeo privlačiti opću pažnju i razmatrati se u vezi sa svim osnovnim javnim uslugama koje pruža javna uprava i općenito javni sektor. Promjene možda ne dosežu potpunu primjenu marketinškog pristupa, ali se primjećuje značajan razvoj. (Kanth, 1994., Kaplan 2009., ). Upravo iz tog razloga razvijene su određene strategije marketinškog pristupa kao odgovor na zahtjeve da organizacije javnih usluga međusobno i tržišno konkuriraju, kako unutar javnog područja, tako i s privatnim sektorom, te djeluju prema tržišnim načelima. (Kanth, 1994., Kaplan 2009.) Razvoj ovakvog pristupa temeljenog na tržištu postavio je organizacije javnih usluga i javnu upravu u usporediv položaj s privatnim organizacijama. Primjena segmentacije tržišta, pozicioniranja na tržištu i marketinškog miksa postala je uobičajena, prilikom razvoja strateških i poslovnih planova javnog sektora. Čak i tamo gdje nema konkurencije s privatnim sektorom, na primjer, u većini obrazovnih i zdravstvenih usluga, javne organizacije često sudjeluju na internom tržištu, gdje se natječu međusobno. (Kanth, 1994., Kaplan 2009., )

Širola, (2017.) naglašava da se utjecaj marketinga na javnu upravu posebno vidi kroz procese decentralizacije, brigu o građanima, poboljšanje komunikacije i pružanje izbora različitih razina javnih usluga. Isti autor navodi da su te promjene rezultirale usvajanjem prava građana na visoko kvalitetne usluge koje odgovaraju njihovim potrebama uz minimalne troškove
Usluge-proizvodi koje pruža javna uprava, javni sektor, razlikuju se barem po dvije dimenzije od onih koje se nalaze u privatnom sektoru: prvo, javna uprava gotovo isključivo bavi se uslugama, koje često imaju kompleksne vrijednosne prijedloge. Javne usluge općenito pokazuju skup specifičnih karakteristika u usporedbi s opipljivim proizvodima/dobrima, što čini komunikaciju očekivanja građana od javne uprave posebno važnom jer je percipirana kvaliteta usluge funkcija razlike između očekivanja i percepcija. Međutim, s obzirom na to da se javna uprava često bavi teškim i nepopularnim pitanjima, komunikacija može biti prilično izazovna. Primjerice, zabrana pušenja na javnim mjestima ili obveza plaćanja poreza na imovinu svakako su korisne za društvo u cjelini, ali mogu biti teško objašnjive pojedincu koji je s njima „negativno“ pogođen (Laing, 2003 )
Drugo, usluge javne uprave mogu imati karakteristike slične javnim dobrima, u smislu da je potrošnja nezamjenjiva (tj. potrošnja jednog pojedinca ne umanjuje potrošnju drugog) i da je teško, ako ne i nemoguće, isključiti pojedinca iz korištenja takve usluge. Međutim, iako ova sličnost može vrijediti za neke slučajeve (npr. javna rasvjeta i javna obrana), ne odnosi se na sve usluge javne uprave. Na primjer, u mnogim europskim gradovima, javna uprava dodjeljuje ograničen broj dozvola za taksije potencijalnim koncesionarima putem natječajnog procesa. Ovaj pristup čini takve dozvole različitim od javnih dobara kako su gore definirana, budući da se zainteresirane strane moraju smatrati konkurentima unutar procesa dodjele.
Sve organizacije javne uprave uvijek se upravljaju kao neprofitni poslovi, tako da svaki monetarni dobitak (ili višak) koji može nastati unutar jednog razdoblja treba investirati u sljedeće razdoblje u procesu pružanja usluga. Osim toga, organizacije javne uprave politički su odgovorne u smislu da se sve njihove aktivnosti mogu u principu detaljnije istražiti od strane građana i njihovih političkih predstavnika (npr. zastupnika u gradovima, županijama i parlamentu). To dovodi do činjenice da organizacije javne uprave imaju posla s dvije različite vrste korisnika: s jedne strane postoje trenutne političke vlasti koje nose konačnu odgovornost za sve aktivnosti i postupke javne uprave i koje čak mogu biti prisiljene na ostavku s političke funkcije u slučaju ozbiljnih problema , a druge strane, tu su građani, uključujući privatne osobe kao i poslovne korporacije, koji iako visoko heterogeni moraju biti tretirani na isti način, slijedeći načelo jednakosti (Tiganas, Ticlau 2011).

MARKETING JAVNE UPRAVE, DEFINICIJA I PRIMJENA
Činjenicu da je primjena marketing koncepcije ključna za modernu javnu upravu također naglašavaju Kotler i Lee u svojim radovima tvrdeći: “Marketing se pokazao kao najbolja platforma za planiranje javne usluge koja želi zadovoljiti potrebe građana i pružiti stvarnu vrijednost. Glavna briga marketinga je proizvodnja rezultata koje ciljno tržište treba. U privatnom sektoru mantra marketinga je vrijednost i zadovoljstvo kupca. U javnom sektoru mantra marketinga je vrijednost i zadovoljstvo građana” (Kotler, Lee, 2007).
Marketing u javnoj upravi definiramo kao skup procesa i marketinških odnosa jasno određenih između komponenti administrativnog sustava, putem kojih, javna vlast provodi zakone te planiraja, organiziraja, koordinira, upravlja i kontrolira sve aktivnosti usmjerene na razvoj usluga kako bi se zadovoljili javni interesi. (Morozan, 2000.) Marketing javne uprave je upravljački proces odgovoran za identificiranje, anticipaciju i zadovoljenje zahtjeva dionika, čime olakšava postizanje ciljeva organizacije.(Perez, 2024.)
Proctor (2007) opisuje glavna dva razloga zbog kojih je upotreba marketinga u javnom sektoru neizbježna: (1) ograničenost resursa, posebno financijskih – to je stalni problem koji traje od 80-ih godina, s jedne strane zbog stalnog povećanja potražnje za boljim i raznovrsnijim javnim uslugama, a s druge strane zbog sve većeg nezadovoljstva radom administracije i time smanjene spremnosti da doprinose financijski i društveno; (2) povećana konkurencija iz privatnog sektora jedan je od najčešćih aspekata bilo kojeg pokreta reforme javnog sektora u posljednjih 25 godina.
Postoji šest praksi privatnog sektora koje se mogu uspješno primijeniti u oblikovanju marketinga javnih usluga/javne uprave (Kotler, Lee, 2007):
1. Upravljanje ukupnom kvalitetom (Total Quality Management – TQM): Ovo uključuje predanost izvrsnosti u svim aspektima operacija organizacije. U kontekstu javnih usluga, osiguranje visokokvalitetne isporuke usluga ključno je za izgradnju povjerenja i zadovoljstva među građanima.
2. Strategija usmjerena na korisnike: Usvajanje strategije usmjerene na zadovoljenje potreba i preferencija korisnika (građana u slučaju javnih usluga) ključno je. Razumijevanje i rješavanje očekivanja ciljane publike ključan je aspekt ovog pristupa.
3. Projektni timovi: Osnivanje timova koji samostalno upravljaju može dovesti do učinkovitije isporuke usluga. To uključuje decentralizaciju donošenja odluka i davanje timovima autonomije da rješavaju probleme i odgovaraju na potrebe građana.
4. Vizionarsko vođenje: Snažno vođenje s jasnom vizijom važno je i u privatnom i u javnom sektoru. Vođe u javnom sektoru moraju imati viziju pružanja vrijednih usluga građanima i stvaranja pozitivnih društvenih utjecaja.
5. Outsourcing: Korištenje vanjskih resursa ili stručnosti za određene funkcije ili usluge može poboljšati učinkovitost. Outsourcing omogućuje javnim organizacijama da se usredotoče na svoje osnovne kompetencije dok koriste specijalizirane vještine vanjskih partnera.
6. E- Poslovanje: Prihvaćanje digitalnih tehnologija i pružanje informacija i usluga putem interneta i društvenih mreža poboljšava dostupnost i praktičnost za građane. To uključuje korištenje svih vrsta elektroničkih sredstava i tehnologije za pružanje javnih usluga i informacija.
Primjena marketinga u javnoj upravi obuhvaća razradu sistematičnog pristupa organizaciji i optimizaciju različitih administrativnih aktivnosti. To podrazumijeva teorijsku organizaciju i razvoj prakse javne uprave, prijelaz sa zastarjelih metoda na one koje su prilagođene trenutačnim i budućim potrebama građana, posebno u smjeru digitalizacije. Sve ovo ima za cilj učinkovito provođenje javno-upravnih, uslužnih aktivnosti s naglaskom na postizanje maksimalne učinkovitosti. Nadalje, implicira se stalno procjenjivanje odnosa između javne uprave i njezinog okruženja, putem različitih aktivnosti, metoda i tehnika, osiguravajući da se javne usluge usklađuju i korigiraju s trenutačnim i budućim zahtjevima građana (Kubera, 2019). Krajnji cilj jest kontinuirano unapređenje dostave javnih usluga i zadovoljstvo svih građana na učinkovit način. (Kubera, 2019,)

OTPORI PRIMJENI
Unatoč potencijalnim koristima, odnos između marketinga i javne uprave može izazvati različite nesuglasice. Marketing ponekad javnoj upravi izgleda kao trošak bez konkretnih rezultata, dok javna uprava može marketing doživljavati kao nešto što je usmjereno isključivo prema stvaranju dobiti. Sve te nesuglasice svakako ukazuju na potrebu za promišljanjem i balansiranjem između marketinških pristupa i specifičnosti javne uprave.(dio prema Kubera,2019., Tiganas 2000)
Ovakav otpor prema uvođenju tržišne i marketinške orijentacije prisutan je kako u profitnom, tako i u neprofitnom sektoru, no izraženiji je upravo u neprofitnom sektoru. Iako bi bila logična i nužna primjena koncepcije marketinga u javnoj upravi, u praksi se primjećuje otpor pojedinih subjekata javne uprave prema prihvaćanju takvog koncepta.
Reforme javne uprave često uključuju preporuke za bolju prilagodbu javnih usluga korisnicima, ali provedba tih preporuka nailazi na izazove. Jedan od ključnih uzroka ovakvog stanja leži u tome što javni subjekti često ne uspijevaju potpuno usmjeriti svoje djelovanje prema krajnjim korisnicima svojih usluga odnosno nisu uvijek u mogućnosti prepoznati stvarne potrebe, ponašanja i stavove potrošača.
Otpor proizlazi i iz sporog prilagođavanja stavova i uvjerenja javnih službenika, kao i pogrešnog tumačenja marketinga, posebno kroz strah od moguće manipulacije i navođenja građanana neželjena ponašanja. (Kubera,2019,) Nedostatak primjene marketinškog pristupa, posebno u javnoj upravi, stvara prostor za pretjeranu birokratizaciju, što dalje umanjuje uspješno zadovoljavanje potreba korisnika.
Unatoč otporu, većina subjekata u javnoj upravi i javnom sektoru, svjesno ili nesvjesno, primjenjuje barem neke marketinške aktivnosti poput odnosa s javnošću, oglašavanja ili istraživanja potreba korisnika.
Spomenuti otpori marketinškoj orijentaciji mogu se unaprijediti različitim faktorima, a jedan od njih je svakako organizacijska kultura zaposlenika. Promicanje svijesti o važnosti prilagodbe usluga stvarnim potrebama korisnika i prepoznavanje benefita koje marketing može donijeti može biti ključno za prevladavanje otpora i unapređenje djelovanja u javnoj upravi. Kao što je prije navedeno, bitna značajka marketinške koncepcije u javnoj upravi je prilagođavanje okruženju i stvarnim potrebama građana. Suradnja s korisnicima usluga je ključna, a otvorenost prema okruženju postaje temeljno načela praktičnog djelovanja.

MARKETING MIX
Proizvod
Proizvod ili usluga zauzima ključno mjesto u marketing-mixu javne uprave, stoga je od suštinske važnosti pažljivo definirati njihove karakteristike. Bitno je naglasiti da proizvod ne mora uvijek imati fizički opipljiv oblik, što je osobito izraženo u kontekstu javne uprave. Pojam javnih usluga obuhvaća skup aktivnosti kojima javna uprava osigurava ostvarivanje prava i interesa korisnika sukladno propisima.
Razvoj novih proizvoda ili usluga u javnoj upravi rijetko se odvija unutar same uprave. Umjesto toga, politika identificira potrebe i predlaže ideje o potencijalnim inovacijama, nakon čega javna uprava detaljno razrađuje procese isporuke. No, ponekad se događa da se nova usluga/ proizvod razvija bez stvarne potražnje ili usprkos otporu unutar društva.
Javna uprava prepoznata je kao servis građana i ima ključnu ulogu u pružanju brzih i pouzdanih javnih usluga, koje su ključne za razvoj svakog društva. S marketinškog stajališta, naglasak treba biti na kvaliteti javnih usluga, budući da kvaliteta čini temelj poslovnog odlučivanja u području marketinga javne uprave. Upravljanje kvalitetom javnih usluga usko je povezano sa zadovoljstvom građana, što je ključni marketinški cilj. Građani nisu samo pasivni korisnici već aktivni sudionici u utjecaju na poboljšanje kvalitete usluga. Ta promjena u percepciji građana nameće potrebu za povećanjem kvalitete javnih usluga. Stoga, upravljanje kvalitetom u javnoj upravi treba biti kontinuirani proces traženja poboljšanja, a krajnji cilj je zadovoljan korisnik. Uvođenje alata i mehanizama upravljanja kvalitetom, uz otvorenost i transparentnost prema korisnicima, ključno je za podizanje kvalitete.
Cijena
Cijena je ključni element marketing-mixa u javnoj upravi. Dok su neke javne usluge besplatne, za druge se naplaćuju različite tarife i naknade, s namjerom ostvarivanja samofinanciranja, stvaranja dodatnih prihoda ili kontroliranja potražnje. Porezi i javna davanja služe kao ulaz u sustav javne uprave, osiguravajući nesmetan rad, dok visokokvalitetne usluge predstavljaju izlaz, odnosno rezultat rada.
Proces kreiranja cijena ili naknada u javnoj upravi često je izazovan zbog poteškoća u identifikaciji troškova. Ove poteškoće često proizlaze iz računovodstvenih praksi koje se ne temelje na komercijalnim načelima. Identificiranje pravih troškova ključno je kako bi cijene bile pravedne i u skladu s pruženom vrijednošću usluga. Transparentnost u postavljanju cijena važna je kako bi se izbjegle eventualne kontroverze te kako bi se održao povjerenjski odnos s korisnicima usluga javne uprave. Osim toga, važno je stalno prilagođavanje cijena kako bi se odrazilo na promjene u troškovima ili na zahtjeve korisnika.

Distribucija
Distribucija ima ključnu ulogu u marketing-mixu javne uprave, fokusirajući se na osiguranje neprekidnog pristupa uslugama kako sadašnjim, tako i budućim korisnicima. Javna uprava suočava se s izazovom održavanja ravnoteže između zadovoljstva korisnika i opće percepcije o trošenju javnih sredstava. Distribucija javnih usluga može se ostvarivati izravno ili posredstvom agencija, komunalnih poduzeća, zdravstvenih i obrazovnih ustanova te kulturnih institucija.
U nastojanju da osigura optimalnu distribuciju, javna uprava treba iskoristiti razne digitalne alate i usluge. Suradnja s privatnim sektorom i outsourcing predstavlja ispravnu dugoročnu strategiju. Također, integracija digitalnih usluga može poboljšati učinkovitost distribucije, pružiti brži pristup istima te poboljšati korisničko iskustvo. Korištenje digitalnih rješenja omogućuje fleksibilnost i prilagodljivost što je ključno u promicanju optimalne distribucije. Ova strategija ne samo da potiče ekonomičnost, već i potencijalno pridonosi razvoju naprednih i korisnički orijentiranih javnih usluga.

Promocija
Promocija predstavlja ključan alat koji omogućava javnoj upravi direktan komunikacijski utjecaj na stavove i ponašanja korisnika usluga. Međutim, izazovi se mogu pojaviti prilikom usklađivanja jezika i načina komunikacije s korisnicima, osobito kada se promoviraju nepopularne reforme koje izazivaju otpor građana, medija ili političke manipulacije. Važno je naglasiti da uspješna promocija zahtijeva pažljivo planiranje i prilagodbu komunikacijskih strategija prema različitim ciljnim skupinama korisnika. Javna uprava treba aktivno raditi na izgradnji transparentnosti i povjerenja među građanima kako bi olakšala prihvaćanje potrebnih promjena.
Uz to, javna uprava treba biti svjesna da su građani aktivni sudionici u društvenom dijalogu te da njihove reakcije i stavovi imaju značajan utjecaj na uspjeh ili neuspjeh implementacije određenih reformi ili uvođenja novih javnih usluga. Otvorenost za dijalog, slušanje mišljenja građana te prilagodba komunikacijskih strategija na temelju povratnih informacija ključni su elementi u prevladavanju izazova povezanih s promocijom, posebice u kontekstu složenih i potencijalno kontroverznih reformi.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Pravilna primjena elemenata marketing-mixa u javnoj upravi ključna je za osiguranje pristupa uslugama, za zadovoljstvo korisnika te efikasno upravljanje troškovima i prihodima. Istaknuti stručnjaci u području javne uprave naglašavaju nužnost primjene marketinga u javnoj upravi.
Okruženje u kojem djeluje javna uprava djeluje često je ograničeno pravnim okvirom koji usmjerava njezine aktivnosti prema upravnim, političkim ili socijalnim ulogama, a manje prema ekonomskim i razvojnim. Primjena marketinga u javnoj upravi iziskuje prilagodbu na specifičnosti njihovih djelatnosti. Ova prilagodba uključuje uzimanje u obzir činjenice da su djelatnosti javne administracije uglavnom uslužne, a usluge imaju karakteristike poput neopipljivosti, heterogenosti i neodvojivosti. Sve te karakteristike moraju se uzeti u obzir prilikom kreiranja marketinških strategija.
Uočavajući subjektivna ograničenja u primjeni marketinga javne uprave ističe se uloga izvršne vlasti i predstavničkih tijela na nužnost razumijevanja koncepata marketinga i važnosti njihove primjene.
U konačnici, primjena marketinga u javnoj upravi ključna je za ostvarivanje širokih društvenih ciljeva i zadovoljavanje potreba građana, prateći promjene u njihovim životnim ciklusima i osiguravajući prilagodbu usluga i investicija prema njihovim potrebama i željama.

LITERATURA
1. Andre Tiganas, Tudor Ticlau:Use of Public Sector Marketing and Leadership in Romania’s Local Public Administration , Revista de Cercetare şi Intervenţie, 2011.
2. Tony Proctor Public Sector Marketing Pearson Education, 2007 
3. Kotler, Lee: Marketing u javnom sektoru, Mate, 2007.
4. Cristian Morozan Marketing in Support of Public Administration, 2000, SSRN Electronic Journal
5. Sri Kanth, Marketing and Public Sector Management, European Journal of Marketing, Emerald, 1994.
6. Andreas Kaplan, The increasing importance of public marketing: Explanations, applications and limits of marketing within public administration, European Management Journal
7. Elsevier BV, 2009.
8. Angus Laing: Marketing in the Public Sector: Towards a Typology of Public Services, Sage Journals, Volume 3, Issue 4, 2003
9. Paulina Kubera Public marketing – the adaptation of traditional marketing concepts and tools for use by public sector organisations, https://www.academia.edu/70328192/Public_marketing_the_adaptation_of_traditional_marketing_concepts_and_tools_for_use_by_public_sector_organisations, 2019.
10. Sanjai Parahoo Marketing of Public Services, Institute of Economic Sciences, Economic Analysis, https://www.academia.edu/52575045/Marketing_of_Public_Services, 2023.
11. Širola Davor: Implementacija koncepcije marketinga u funkciji unapređenja performansi gradova, Disertacija 2017 ,Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:124:775712, 2024-01-04
12. Perez,Ngang:„Marketinginpublic“ https://www.academia.edu/7451556/Marketing_in_the_public?email_work_card=title, 2024.

*Za poboljšanje teksta korištena je AI/ChatGPT

» Smanji


Brandiranje javne uprave, fikcija ili stvarno poboljšanje

U javnom sektoru-javnoj upravi, brandiranje treba promatrati u širem kontekstu u usporedbi s privatnim sektorom jer su svrha i vrijednosti u sektoru usmjerene više ka upravljanju i organizaciji a manje ka „stvarnom tržištu“ i „stvarnoj konkurenciji“.

» Pročitaj više

Svrha je branda u javnoj upravi i javnom sektoru usmjerena više ka unutarnjoj organizaciji i unutarnjem postupanju i svojevrsna je ekstenzija javnih vrijednosti koje javna uprava zastupa kao glavnu ulogu u nekom društvu.

U javnoj upravi napori ka brandiranju usmjereni su više ka javnom interesu i javnosti, ( vlastitoj unutarnjoj organiziranosti, vlastitom poboljšanju unutarnjih procesa radi isporuke brand obećanja, brzina, efikasnost, ljubaznost, transparentnost) u kojoj organizacije i uprave djeluju. Stoga je brandiranje u javnoj upravi i sektoru nešto različitije od „poslovnog“ brandiranja i usmejreno je više prema unutarnjem postupanju a manje prema vanjskom, tržišnom –poslovnom-konkurentskom nadmetanju.

Brandiranje javnog sektora i uprave orijentirano ka stvaranju pozitivnog imidža i percepcije javnih poduzeća, organizacija i uprava a ne diferencijacije i prepoznatljivosti u odnosu na konkurente ili supstitute.

Iz perspektive javnog upravljanja , dostupne teorije i provedenih straživanja, može se zaključiti da je proces brandiranja usmjeren ka osiguranju poboljšanja internog i eksternog upravljanja javnim resursima i procesima kojima se unapređuje ukupno javno djelovanje i stvaraju koristi za građane, te se opravdava društvena uloga i opravdanost djelovanja u koristi svih dionika.

Dakle, ukupan proces brandiranja u javnoj upravi više je usmjeren interno prema vlastitom upravljanju, poboljšanju i cjelovitim jasno definiranim upravljačkim procesima unutar uprava i ustanova a manje prema vani, odnosno prema konkurenciji. Cilj je unaprijediti organizaciju poslovanja i postupanja na način da je ista u javnosti perciprana kao efikasna, transparentna, jasna, pravedna, demokratska… a to čini istinsko brand obećanje javne uprave svojim dionicima prvenstveno građanima.

Cilj je primijeniti koncepte poslovnog, tržišnog brandiranja na način da se stvaraju i dodaju nove javne vrijednosti javnim upravama, organizacijama, ustanovama stvaranjem bolje interne organizacije, postupanja i javne ponude usluga i proizvoda koji su od koristi za sve dionike, građane, investitore, turiste.

Ova spoznaja omogućava političarima, javnim službenicima da djeluju proaktivno i razvijaju procese koji će ojačati image, identitet, povjerenje u javnu upravu i javni sektora te poboljšati njihove performanse.

» Smanji

BRANDING REGIJE ISTRE KROZ ODRŽIVOST I SIGURNOST

Kada govorimo o turizmu i promišljamo o njegovom budućem razvoju na području regije Istre zapravo počinjemo razgovor oko nekih već zadanih i dobro nam poznatih tema. Održivi razvoj, ekološka poljoprivreda, maslinarstvo, vinarstvo, sigurnost u destinaciji, kvaliteta ugostiteljskih usluga, smještaj 5 zvjezdica…. poznate teme.

» Pročitaj više

Među inima dvije su općenito sada posebno vezane na odabir i prepoznatljivost destinacije, njezino pozicioniranje i diferencijaciju a u konačnici i na proces brandiranja. Održivost i Sigurnost. Što god ti termini sve obuhvaćali složiti ćemo se da su nam gotovo svakodnevno u nekoj od komunikacija, posebno vezanih za turizam prisutni. Turizam je danas kao grana posebno osjetljiv, što smo i vidjeli u susretu sa COVID 19. Putovanja u bliže destinacije sve više postaju trend. Zračni promet nastoji se mijenjati željezničkim i cestovnim. Potraga za novim „nedodirnutim“ destinacijama postaje trend osobito s „all around“ pristupom i ne zadržavanjem na jednom mjestu u destinaciji više od dan dva. Trend dolazaka izvan sezone u Istru postaje jasno prepoznatljiv a dalje ovisiti će prije svega o vrsti i kvaliteti destinacijskih sadržaja i posebnostima/diferencijaciji koje se nudi.

Održivost u turizmu , jačanje proizvodnje hrane (eko,bio), jedinstvenost i svjetska prepoznatljivost po maslinovom ulju, razvoj novih inovativnih usluga u različitim sektorima posebno u ICT, ukupno društveno istarsko ponosno ustrajanje na podizanju kvalitete smještaja i ugostiteljskih usluga, razvijanje bolje turističke infrastrukture od ostatka Hrvatske, posebno prometne, orijentacija na različita emitivna tržišta bliska i udaljena, stalno jačanje sigurnosti boravka, ciljano jačanje edukacije vezane za turistički sektor kroz strukovni srednjoškolski sustav obrazovanja, intenzivna digitalizacija kako turističkog tako i ostalih sektora uključivo i javnog te intenzivni rad na promociji branda Istra zelena regija postulati su prepoznavanja regije Istre kao zelene i održive regije i polazišne točke u stvaranju jakog regionalnog branda u Hrvatskoj. Usudimo se reći: Jedinstvenog i prvog.

Kako „zazeleniti“ Istru i brendirati je kao zelenu regiju? Znači li to pronaći usluge koje su ekološki prihvatljive, primijeniti ponašanja koja su „prijateljska“ prema okolišu? Mnoge regije zapravo postaju zelene ne iz razloga što su vrlo ekološki osviještene ili veoma okolišno zabrinute već zbog trenda kod turista/kupaca/vlastitih građana kod kojih briga o okolišu dramatično raste u njihovoj svijesti. Dakle, regije diljem svijeta zapravo su prisiljene od strane svojih lokalnih stanovnika, stranih i domaćih gostiju, investitora, ulagača mijenjati temeljito svoje okolišne politike i brigu o vlastitom okolišu i zagađenju. Dugoročno posebno na turističkom tržištu rasti će potražnja za ekološki prihvatljivim i održivim, nezagađenim, jedinstvenim, destinacijama. Potrebno je prihvatiti da je u ovom trenutku održivost moda i jedan od svakodnevno korištenih izraza u dnevno informacijskoj, političkoj i društvenoj komunikaciji. Održivo je jednostavno IN. Održivost definiramo kao zadovoljenje potreba sadašnjice bez ugrožavanja mogućnosti zadovoljenja potreba u budućnosti. Vrlo jednostavno i razumljivo. Teško ostvarivo?

Gosti koji posjećuju regiju Istru trebaju moći percipirati i pozicionirati nas u svojoj svijesti kroz jedinstvenost u ekološkoj održivosti, brizi za prostor, zdravlju i zdravoj hrani, ugradnji alternativnih energetskih sustava zasnovanih na zelenim tehnologijama, općoj sigurnosti i digitalnoj otvorenosti. Različita iskustva ukazuju da e regije slične nama koje primjenjuju načela i koncepte prije svega održivosti i sigurnosti na razvoj svojih turističkih kapaciteta i turističke infrastrukture dugoročno postižu uspjeh i ravnomjeran razvoj svih svojih mikro i makro lokaliteta (gradova i općina) poštujući načela i potrebe domaćeg stanovništva kroz niz mikro benefita od segmenta specijalizirane poljoprivrede do niza gospodarskih i poduzetničkih mikro aktivnosti.

Prednosti Istre treba u narednom razdoblju, tražiti u njezinoj prirodnoj jedinstvenosti, dobrom upravljanju, ekološkoj poljoprivredi, još uvijek ne zagađenom i očuvanom okolišu, stalnim inovacijama u turističkim uslugama, konstantnom poboljšanju kvalitete svih usluga turističkog sektora, jačanju prometne i komunalne infrastrukture kroz niz već sada uspješnih projekata (otpad, odvodnja, voda, čistoća mora i zraka, nove prometnice, eko prijevoz svih oblika cestovni, bike, željeznički) digitalizaciji privatnog i javnog sektora, te finalno, insistiranju na izgradnji i promociji jasno prepoznatljivog istarskog zelenog branda zasnovanog na prije navedenim faktorima.

S druge strane isto tako bitan element uspjeha u destinaciji je svakako njezina sigurnost. Sigurnost destinacije termin je koji je čini se odjednom i kod nas u Hrvatskoj postao ključni element dolaska, odabira ili ne odabira pojedinih regija, mjesta i gradova. Sigurnost u regiji potrebno je graditi u cjelovitom smislu,e ne ad hoc i po nastaloj potrebi bez jasne ideje, ovlasti i decentralizacije u punom njezinom značenju. Sustavnu izgradnju sigurnosti u destinaciji moguće je provesti kroz brigu o smanjenju kaznenih djela, na lokalnom i nacionalnom nivou, decentralizacijom i boljom kooperacijom na lokalnim razinama svih nadležnih hitnih i hitrih službi, sustavnom izgradnjom kvalitetnog sustava koji može u bilo koje vrijeme odgovoriti na krize poput velikih šumskih požara, eksplozija, spašavanja na moru kao i zaštite od širenja zaraznih bolesti. Mjere koje treba zajednički na razini regije, u Hrvatskoj, izgraditi, odnose se na bolju integraciju Hitne medicinske pomoći i njezinih aktivnosti glede sigurnosti gostiju ali i domaćeg stanovništva u destinaciji (vraćanje mikro zdravstvenih usluga na razini jedinica HMP), jačanje turističkih ambulanti kroz Domove zdravlja, institucionalno ali i privatno, jasnim transparentnim sustavom subvencija, insistiranjem da sva velika turistička poduzeća unutar svojih kapaciteta u destinaciji, moraju imati vlastitu organiziranu minimalnu zdravstvenu uslugu i zaštitu za sve svoje goste. Potrebno je sustavno raditi na privatno javnim projektima iz domene sigurnosti koji mogu poduprijeti ukupno bolju sliku rada i funkcioniranja svih javnih službi na nivou regije. Preduvjet je na razini destinacije Istra u suradnji sa turističkim sektorom putem zajedničkog fonda za te vrste usluga uspostaviti kontinuirano financiranje prema opterećenju mjerenom u noćenjima i svakako novčanim davanjima. Dodatno po principu susjedne Slovenije uvesti komunalnu/gradsku policiju koja bi bitno rasteretila i onako nedostatni državni aparat te poboljšala ukupno funkcioniranje sigurnosti na razini regije.

MOGUĆI KONKRETNI PROJEKTI
1. Implementacija sustava upravljanja okolišem na razini svih lokalnih samouprava i županiju (Uvođenje sustava ecolabel, green key…)
2. Jasna i efikasna politika zaštite okoliša kroz tri bitna projekta , integralno upravljanje proizvodnjom vode, integralno i cjelovito upravljanje otpadom i nus proizvodom SRF/RDF i integrirano upravljanje odvodnjom i otpadnim vodama
3. Održivi smještaj kroz smanjivanje utjecaja na devastaciju prostora prvenstveno kroz ograničenja u prostornim planovima
4. Stimulacija ekološke poljoprivredne proizvodnje u ruralnom dijelu Istre
5. Promocija i primjena čiste energije, javne institucije u sustavu energetski obnovljivih izvora energije, gradovi u sustavu eko rasvjete, sportski objekti, škole i vrtići nositelji promocije potrebe korištenja alternativnih oblika energije.
Navedenim projektima i njihovom realizacijom moguće je u narednim godinama djelovati organizirano i s „podlogom“ ka izgradnji jasnog, prepoznatljivog brenda, Istra zelena regija….

Na ovim stranicama možete naći detaljnije o procesu brandiranja gradova, regija, država. Slobodno koristite i sharejate napisane radove i dijela poštujući autorska prava citatom na čemu unaprijed zahvaljujem.

» Smanji

Promišljanja o brandingu regija u kontekstu Republike Hrvatske 2020.

Izgradnja marke (engl. branding) postao je jedan od snažnih alata u strateškom marketingu mjesta, iz tog razloga usmjerili smo ovaj rad upravo na proučavanje mogućnosti izgradnje marke regija. Stvaranje marke regije sastoji s eiz niza marketinških aktivnosti koje podržavaju stvaranje imena, slogana, loga, grafičkih znakova po kojima se ta regija lako identificira i diferencira.

» Pročitaj više

Bitno je biti različit od konkurencije. Različit vrlo vjerojatno dugoročno jamči i uspješniji!

Ključ je da u tom procesu stvaranja marke regije spoji obećanje i kvaliteta pružene usluge.

Kako se mjesta (gradovi, regije, države) natječju, stalno su u potrazi za novim izvorima konkurentske prednosti. Potrebno je privući turiste, kompanije, ulagače, unaprijediti infrastrukturu, pojačati izvoz, pronaći nove tržišne prilike, potaknuti nove investicijske cikluse, osigurati razvoj, a za sve to potrebno je strateško upravljanje
marketingom što u konačnici rezultira forniranjem prepoznatljivog branda/marke mjesta odnosno regije.

Kao i kod proizvoda, izgradnjom marke mjesta, gradova, regija i država omogućava se jasno definiranje i diferenciranje od drugih/konkurencije te pozicioniranje na tržištu.

Postoje naravno brojni radovi koji sugeriraju da se tržišna marka/brand može uspostaviti za mjesta, gradove, regije i države na isti način kao za proizvode i usluge. Proces odnosno pristup gotovo je ujednačen ma svim razinama izgradnje branda/marke.

  • Počinje se sa indentifikacijom ključnih vrijednosti marke (resursi, prednosti, nedostaci, mogućnosti, razvoj)
  • Njihovo provođenje u relevantnu emocionalnu privlačnu osobnost pojedine marke (ključne kompetencije)
  • Originalno, učnikovito, ciljano prenošenje te osobnosti na ključne ciljne skupine/kupce/korisnike odnosno tržište.

 

Ovim člankom zapravo ukazujem na postojanje brojnih sličnosti između koncepta izgradnje marke proizvoda i mjesta te je koncept ukupnog proizvoda povezan s konceptom izgradnje marke mjesta koji se nudi kupcu. Nastavno, proučavajući literaturu, ustanovio sam da oni koji upravljaju markama destinacije, grada, države, regije, u većini slučajeva koriste samo selektivne promotivne aspekte brandiranja (logo, dizajn, boje, naziv, slogan) unatoč tome što je veliki broj teorijskih aspekata i istraživanaj upravo ukazuje da je to tek početak brandiranja. Kvaliteta proizvoda, infrastruktura, kvaliteta življenja, bazne usluge neke regije, suprastruktura, dio su POLAZIŠNE BAZE koju je potrebno sistemski izgraditi kako bi neka regija uopće došla u poziciju brandiranja.

Dobro brandiranje regije treba krenuti od

1. pozicioniranja marke zasnovanog na prepoznatljivoj i usklađenoj viziji razvoja
regije, na intenzivnom istraživanju ciljnih skupina i dionika kao i konkurencije.
2. razumijevanja da je brandiranje regije puno više od oglašavanja, izrade
dizajna, logotipa i odabira boja/slogana.
3. uključivanja svih dionika, partnera i saveza koji mogu pomoći u sinergiji
privatnog i javnog.
4. korite vrlo originalne komunikacijske strategijhe
5. promjenama u marki, osobnosti marke, upravlja se dosljedno, organizirano i
planirano.

Prilikom brandiranja regija potrebno je posebno uzeti u obzir da je svaka regija interesno višedimenzonalna sa puno dionika, privatnih i javnih, da su tržišni interesi svih dionika veoma heterogeni, te da jaz između dugoročnog stvaranja marke i kratkoročnih političkih planova mogu dovesti do nerealnih očekivanaj i poteškoća. Ovo potonje smatram ključnim za brandiranje regija/županija u RH.

» Smanji

Zeleni branding – jednostavna promocija ili stvarni napredak za države, regije, gradove, općenito mjesta

Zeleno, odgovorno, održivo, ekološki —- to su sve ne baš novi termini s kojima se sve češće susrećemo posebno u posljednjih 15-tak godina. Razlog je tomu sve veći pritisak ne samo broja stanovnika na ograničeni teritorij našeg planeta već i pojačana svjesnost o važnosti brige za zdrav okoliš, zdravo radno i životno okruženje, zdravu prehranu i zdrav odmor.

» Pročitaj više

Građani, turisti, korisnici pojedinih usluga očekuju od proizvođača ali i od jedinica lokalne samouprave, gradova i općina da budu dio riješenja problema a ne i sami dio uzroka problema i onečišćenja. Što su zapravo zeleni brandovi, zeleni gradovi brandovi? I koja je poveznica između održivosti i brandinga?

Zeleni brand je brand/robna marka gdje zaštita okoliša, briga o okolišu, održivi razvoj zapravo čine osnovu i suštinu nekog branda, njegovog pozicioniranja i komuniciranja prema javnosti. Iako pozicioniranje i promocija gradova ili čistih prirodnih lokaliteta nisu novi pojmovi, sve veća svjesnost i briga o čistom okolišu te shvaćanje da budućnost cijeloga planeta ali i ekonomije općenito ovisi o našem sadašnjem ponašanju, čini da zeleni aspekti brandiranja postaju atraktivni i popularni u stručnim i znanstvenim krugovima, a posebno u samoj primjeni. Gradovi, države, ohrabrene visokom svjesti koju pokazuju stanovnici razvijenih država traže međusobne linkove između klasičnog brandiranja gradova i novog, zelenog, green brandinga.

Kupci, turisti, korisnici usluga, općenito ekološki osvješteni građani, sve su više okolišno zabrinuti. Upravo ta činjenica utječe na njihove odabire, promišljanja, percepcije, odabir proizvoda/usluga, odabir grada za turistički odmor, odabir grada kao lokaliteta za življenje, rad, mirovinu..

Prema različitim autorima, postoji nekoliko pristupa zelenom brandingu. Pristupe zelenom brandingu možemo grupirati u dvije glavne grupe: funkcionalnu i emocionalnu sa više različitih varijacija i interpretacija.

Funkcionalno bi značilo da određeni grad, mjesto, regija, prema svojim građanima, kupcima, turistima, investitorima komunicira ujednačeno sa egzaktnim ekološkim i okolišnim informacijama, tako da su sve „zelene“ činjenice dostupne i dio bilo koje promotivne kampanje. Cilj je funkcionalnog u komunikaciju i pozicioniranje uključiti jasne dobrobiti, neoborive okolišne činjenice, jasne funkcionalnosti i dobrobiti, zelene politike i ciljeve, koje nudi i za koje se zalaže određeno mjesto. Kroz promociju i komunikaciju iznose se stvarne i provjerljive činjenice, ponekada možda nerazumljive ili previše stručne. Kompleksnost podataka svakako utječe na smanjenu percepciju i prepoznavanje suštine a to je „zeleni“ grad brand.

Emocionalno je usmjereno više na osjećaje i želje pojedinaca, poruke koje su prijemljive, lako pamtljive i koje izazivaju osjećaj zadovoljstva, pripadnosti i ispunjenja kod ciljnih skupina zasnovano na njihovim okolišnim i ekološkim preferencijama i uvjerenjima.

Emocionalnim pristupom nastoji se izgraditi podsvjesna veza između vrijednosti okoliša, budućnosti očuvanja istoga, njegove sadašnje valorizacije i važnosti u pozicioniranju. Slobodno možemo zaključiti da postoji snažna veza imeđu odabira mjesta ili lokacije za investiranje, odmor, turizam, dokolicu, rad, život i čistoga okoliša praćenog jakim okolišnim gradskim politikama i ciljevima.

Tu vezu potrebno je kroz strategiju zelenog brandinga izgraditi na način da funkcionalne činjenice ili funkcionalna grupa služi kao temelj za emocionalni pristup i komunikaciju. Emocionalne poruke potrebno je kod zelenog brandinga podupirati jasnim činjenicama, brojkama i ostvarenim rezultatima. Samo tako pojedina mjesta mogu postati prepoznatljiva. Jasni i ostvareni ciljevi, jasni rezultati, jasne brojke i emocionalni dožviljaj sjedinjeni u branding kampanji.

Popularnost zelenog brandiranja mjesta/gradova/regija, kao i pozicioniranje regija/gradova/mjesta prema njihovim okolišnim i ekološkim rezultatima i emocijama zapravo je svojevrstan odgovor teorije brandinga gradova na sve veće potrebe i pomake u našem društvu. Zeleno je postalo bitno! Čisto je bitno! Sve je više obitelji koje žele živjeti u čistom okruženju u čistom, zelenom gradu.

Zeleni branding je svakako prilika za mnoge male općine, gradove u smislu njihovog repozicioniranja i poboljšanja njihove konkurentnosti.

U današnjem, rizićnom Svijetu, punom izazova, nesigurnosti, bolesti poput COVID 19, građani i potrošači sve su više zabrinuti za njihovu budućnost i budućnost njihovih potomaka. Strategija usmjerena na smanjenje okolišnih rizika, zelena i odgovorna gradska politika razvoja, održivi razvoj dio su politika koje stanovnici diljem zemaljske kugle prepoznaju, percipiraju, zahtjevaju čime se stvara nova tržišnu prilika – Zeleni Grad Brand.

Činjenica je da je sve više ljudi i zemalja u našem okruženju koji prepoznaju napore i stvarne rezultate pojedinih lokalnih zajednica, gradova prvenstveno koji se čine da bi se spriječila okolišna korupcija, zagađenje i nezdrave investicije a sve u cilju zaštite svoh teritorija. Takav, lokalni, zaštićeni teritorij , zelen i sačuvan, jamac je dobro vođene politike u sadašnjosti i budućnosti kao i garancija bolje kvalitete života na odabranoj lokaciji.

U kontekstu Europe i hrvatskih nastojanja u smislu pozicioniranja naše države kao zelene oaze, čistog mora, zeleni branding, zeleno poziconiranje, treba postati dio svakidašnje turističe politike ali i dio politika međunarodnih vanjskih odnosa i komunikacija. Za Hrvatsku bi bilo značajno pokazati visoki stupanj i standard zaštite okoliša te u tom smislu graditi svoje buduće pozicioniranje na području direktnih investicija i njihovom privlačenju kao i na području turizma i poljoprivrede.

Što će pojedine zemlje ili gradovi, mjesta biti „zelenije“ prepoznatljivije, energetski učinkovitije, biti će i bolje diferencirane a u tom smislu i konkurentnije.

Na kraju krajeva, cilj je svakog mjesta biti konkurentan te si tako osigurati i sredstva i ljude za bolju i jasniju — čistiju budućnost!

» Smanji

RAD OD KUĆE – NOVI NAČIN FUNKCIONIRANJA UPRAVA?

Većina organizacija, pa tako i lokalne administracije, gradovi i općine u ovoj kriznoj situaciji oko COVID 19 pokazuju iznimnu žilavost i spremnost za digitalizaciju poslovanja kao i za ozbiljnu valorizaciju rada od kuće. Tu se uvijek postavlja pitanje efikasnosti i kontrole rada od kuće u ovo digitalno doba.

» Pročitaj više

Povjerenje, kreativnost, suradnja i timski rad, međusobno povezivanje i sigurnost posebno u psihološkom smislu dio su prednosti koje ovakvi izazovi ali i mogućnosti rada od kuće i pružaju.

I dok se većina IT stručnjaka bavi kompleksnim umrežavanjem i stvaranjem virtualnih okruženja, menadžeri, vlasnici tvrtki, gradonačelnici, pročelnici, razmišljaju i promišljaju o efektima takvog načina poslovanja, povjerenju i učinkovitosti vlastitih zaposlenika koji rade od kuće. Koliko zapravo rad od kuće može biti efikasan? Koliko je rad od kuće koristan?

Evo u nastavku nekoliko benefita od rada od kuće. Namjerno ne iznosim činjenice vezane za administraciju, istinite ili neistinte već samo dobrobiti koje svi skupa kao društvo trebamo razvijati.

  1. 1. Izgradnja povjerenja
    Budimo iskreni, rad od kuće izaziva i određena iskušenja ali i sumnje. Iznenadno prebacivanje sa uobičajenog radnog mjesta na rad od kuće nije lagano, posebno jer je potrebno izgraditi međusobno povjerenje. Rad od kuće zapravo je dobra prilika za izgradnju timskog rada, veću odgovornost i samostalnost zaposlenika, i veću produktivnost. Ključ je u obostranom dijeljenju informacija i gradnji zajedničkih timskih rezultata. Vrijeme je za veću transparentnost procesa posebno u odlučivanju. Povjerenje u suradnike i njihov učinak ključ je dugoročno uspješnog rada.
  2. 2. Poticanje i razvoj kreativnog razmišljanja
    Poznato je da na kreativnost djeluje okruženje i okolina. Pretpostavimo da je svakom zaaposleniku na neki način jednostavanije raditi od kuće, osjeća se slobodniji, ima više vremena za razmišljanje i kreativnost. Rad od kuće sigurno doprinosi i traženju novih riješenja, boljeg povezivanja, kreativnosti u pristupu problemima. Takvo razmišljanje trebalo bi potaknuti timsku i grupnu komunikaciu, dijeljenje ideja, veću produktivnost.
  3. 3. Izgradnja međusobnih veza i povezanosti
    Prirodno je da udaljenost pridonosi kvalitetnijoj i boljoj komunikaciji bez trošenja vremena na nepotrebna čavrljanja. Virtualna čavrljanja i virtualni hapy hour biti će nešto što zahtjeva visoki stupanj imaginacije .
  4. 4. Osjećaj sigurnosti
    Zaposlenici su najsigurniji kada su u svojim domovima. Sigurni od prijenosa bolesti, manja opasnost od ozljede na radu, prometne nezgode, kriminala, ali i jedna vrlo visoka psihološka sigurnost što sigurno daje efekte i utječe na radni učinak.

 

Uglavnom željeli ili ne željeli svi trendovi upućuju na budućnost rada od kuće. Sve će biti više organizacija, pa tako i lokalnih administracija koje će uz vrlo visoki stupanj digitalizacije tražiti načine funkcioniranja s radom od kuće. Umrežavanje, virutalna okruženja, moderne uprave, digitalni dokumenti, sve su to aktivnosti koje nam dolaze vrlo vrlo brzo.

» Smanji

ODRŽIVOST ROVINJSKOG TURIZMA – kratki osvrt iz perspektive 2019. godine i nadolazeće 2020.

Ako je održivost sposobnost držanja ravnoteže nekog sustava, onda je zadatak
lokalne zajednice, svih stanovnika, države i županije s jedne strane održati određene
turističke kapacitete i prihode, dakle turističke posjete i dolaske a s druge strane
održati lokalnu zajednicu, njezine stanovnike i prirodne resurse.

» Pročitaj više

Stanovnici nekog grada trebaju uvijek imati prednost nad turizmom, od turizma većina u Hrvatskoj živi
ali i ne mora pod svaku cijenu biti njegova žrtva. Manji broj posjetitelja u prosjeku od
lipnja do rujna, manji broj noćenja kumulativno po glavnim „turističkim“ mjesecima,
više dolazaka i gostiju proporcionalno kroz cijelu godinu rovinjski su temeljni razvojni i
turistički ciljevi-smjerovi.

Veći prihodi u turizmu, veća osoposobljenost kadrova generirati će u pravilu i veće
osobne dohodke a time i bolji standard svih građana.

U tom cilju, potrebno je oštro se protiviti uvozu radne snage kroz neplansku izgradnju
stambenih naselja i getoizaciju grada. Cilj treba biti iskoristiti sve lokalne kadrovske
kapacitete prije nego li počne dolaziti do novih potencijalnih stanovnika u našem
gradu. Zato je bitno i potrebno da se zajedno sa turističkim poduzećima kontinuirano
raditi na dugoročnoj zajedničkoj strategiji edukacije kadrova ponajprije lokalnih i to
kroz zajedničke edukacijske centre u sklopu ili u suradnji sa srednjim obrtničkim-
ugostiteljskim i sličnim školama.

Rovinjska dvojezičnost, multikulturalnost, etičnost, moralnost, tradicija ne smije
nikada doći u pitanje zbog mijenjanja strukture stanovništva ili povećanja profita
pojedinaca/poduzeća na uštrb zajednice. Lokalna zajednica treba i mora imati
prednost nad svim ostalime.

Kvantitetu u Rovinju potrebno je postupno zamijeniti dugoročnom promišljenom
strategijom kvalitete svih usluga, većih tržištu prihvatljivih cijena s boljom profitnom
maržom, zaštitom kulturno povijesniih i prirodnih resursa te borbom protiv
nelegalne/bespravne izgradnje i uništavanja lokalnih ekoloških i prirodnih resursa.
Rovinjski hoteljeri, privatni iznajmljivači, ugostitelji, trebaju shvatiti da samo većom
kvalitetom svojih usluga mogu dugoročno obraniti svoju konkurentnost, cijene i
prihode.

Turizam bi u svakoj lokalnoj zajednici trebao biti prepoznatljivi nositelj razvoja ali ne
pod svaku cijenu
. Što to znači? Ako lokalna zajednica želi održivi i ekološki
prihvatljiv turizam, turizam više ili visoke kvalitete, manji broj turističkih kapaciteta,
veće cijene i time veće prihode i zaradu tada ista treba imati zakonsku potporu
središnje države u tome, kroz decentralizirane funkcije i ovlasti da stvarno to može
samostalno i provesti. Turizam u Rovinju, u Istri, ne smije biti takav da se naš
građanin u njemu ne nalazi, u kojemu ne vidi svoje mjesto i svoj životni prostor.
Rovinj se je već 2010. godien master planom razvoja turizma usmjerio i izjavio da ne
želi turizam koji istišče stanovnike povijesne jezgre na uštrb kreveta i zarade.
Spriječavanje širenja građevinskih zona uz povećanje turističkih kapaciteta dio je
takvog opredjeljenja i održive gradske ekološke politike.

Zapravo, cijelogodišnji, smisleni, događajima bogat, turizam treba biti cilj svake
lokalne politike. Već sada se u Rovinju vidi značajni pomak u dolascima i produižetu
sezone, posebno u predsezoni i posezoni. U Rovinju praktično sezona traje od 1.4.
do 15.10., više od 7 mjeseci. 2019. godine ostavren je promet kao i 2018., 4 milijuna
noćenja što je izraziti kvantitativni pomak.

Promišljanja o možda manjem broju noćenja koji su ravnomjernije raspoređeni kroz
cijelu godinu dijeli većina turističkih djelatnika ali i lokalnog stanovništva.

Ponovo je potrebno istaknuti da jedino prihvatljiva tkz. „maksimalna održivost“ u
smislu zaštite interesa lokalnog stanovništva koje treba imati prednost kod izgradnje
infrastrukture tako i u smislu korištenja svih različitih javnih sadržaja.

Izrazito je dobro, za destinaciju Rovinj to što su se kroz proteklih 10 godina dogodile
izgradnje visoke kvalitete u hotelskom smještaju ali i kroz kampove i turistička
naselja. To su jasni pokazatelji budućeg smjera Rovinja. KVALITETA I SAMO
KVALITETA.

Daljnja promišljanja o zajedničkoj DMC kompaniji, Grad Rovinj, TZ Rovinj, Maistra,
Valalta, Adris, Udruženja obrtnika i poljoprivrednika, ugostitelji i privatni iznajmljivači u
mnogome bi pomogla oko menadžmenta eventa i sadržaja u destinaciji.

Projekti poput gradskog city golfa, uređenje gradskih plaža, sanacija prirodne
baštine, revitalizacija parkova i park šuma, izgradnja potpuno novih zelenih površina i
parkova , zaštita zelenih površina, ravnomjerna uporaba vodnih resursa i njihova
zamjena oporabljenom vodom, dio su aktivne razvojne lokalne politike koja neće
dopustiti daljnje beskompromisno širenje niti privatnih niti turističkih kapaciteta.

Tu se prvenstveno ponovo potrebno koncentrirati i osvrnuti na bespravne izgradnje.
Ukoliko se u budućnosti budemo držali i aktivno željeli da se na području bilo kojega
hrvatskog grada realiziraju takozvane zeleni zaštitni pojasevi, odnosno veliki broj
sportskih i rekeracijskih sadržaja, zelenih parkova i oaza tada možemo biti sigurni da
smo i fizički zapriječli divljanje u prostoru. Nažalost dobri prostorni i generalni planovi
nisu dovoljni. Potrebna je fizička zaštita i sanacija devastiranih područja kroz različite
„zelene“ aktivnosti i uvjete.

U tom smislu Rovinj razvija zajedno s Adris grupom takozvani južni zaštitini koridor
koji se proteže od Punta Corrente preko Škaraba i Cuvija na našin da isti postane i
sportsko rekreacijiski i kupališni i parkovni i golf centar sa gradskim sadržajima, bez
ograda, na korištenje svima. Sa istoka je već rovinjskim prostornim planom kroz
takozvane mediteranske krajolike i poljoprivredno zemljište u korištenju izvršen
zaštitni zeleni prsten. Preostaje sjever koji je značajno devastiran bespravnom
izgradnjom. Njega je potrebno dugoročno zaštiti u smislu razvoja nove rovinjske park
šume Punta križ – Valfaborso te posebne zaštite uvale Saline.

Gradovi Istre jedini su koji su u više navrata zatražili od mjerodavnih putem saborskih
zastupnika izmjenu Zakona o inspekcijama koja bi dozvolila gradskim komunalnim
redarima da barem izvan građevinskih područja mogu zaustaviti bespravnu izgradnjui
devastaciju vrlo visokim kaznama koja bi obeshrabrila takva ponašanja. U Rovinju u
ovom trenutku postoji 1000 objekata u poljoprivrednom zemljištu koji se iznajmljuju.
Nije ni čudo da dugogodišnji kvalitetni iskoraci u privatnom smještaju u centru grada
sada mogu biti ili već jesu ugroženi. Ovakva nelojalna konkurencija dugoročno
doprinosi čistoj degradaciji rovinjskog turizma, dugoročnom padu cijena/kvalitete i
svega onoga čemu se teži i stremi.

Nada umire posljednja…netko je rekao…Nadajmo se da će ovaj tekstić pomoći svima
u Hrvatskoj u većem razumijevanju održivosti, poštivanju prirode i prirodnih
bogatstava i napokon većem promišljanju o dobrobiti lokalne zajednice u cijelosti a
manje o vlastitim privatnim parcijalnim interesima.

» Smanji

Malo promišljanja o državnoj – gradskoj ekonomskoj politici i Istarskoj županiji

Uvodna razmatranja o ulozi jedinicama lokalne samouprave i države.

» Pročitaj više

Cjelovita ekonomska politika nekog grada ili države može se podijeliti na tri sastavnice, lokalna gospodarska politika (državna gospodarska politika, olakšice, poticaji, investicije) , javni sektor (politika javnog sektora, zaposlenost u javnom sektoru, prisutnost javnog sektora u realnoj ekonomiji, konkurencija gospodarstvu, porezna politika) i državna monetarna politika (prema djelomično Juričić, 2018). Kreiranje tih tri međusobno povezanih entiteta provodi se na nivou države kroz Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo financija i kroz Središnju banku (Juričić, 2018.). Na nivou gradova to bi mogli sagledati kroz aktivnosti Upravnih odjela za gospodarstvo, Upravnog odjela za financije i proračun. Monetarni dio se ne može provoditi na nivou jedinica lokalne samouprave. Uspješnost svake ekonomske politike, pokazuju na nivou države ali i jedinica lokalne samouprave određeni makroekonomski pokazatelji kao što su zaposlenost i nezaposlenost, stopa inflacije, kretanje državnog odnosno lokalnog BDP-a (koji s enažalost na nivou gradova u RH ne prati a kao pokazatelj bi bio izvrstan usmjerivač lokalne politike), razlika između uvoza i izvoza, ravnoteža i stabilnost ne samo javnih financija u cijelosti već i proračuna države i gradova.

» Smanji

O KONCEPTU PAMETNI GRADOVI- Korisni komentari

Moderni gradovi i njihova gradska infrastruktura  složeni su  i visoko razvijeni komunalno-gospodarski sustavi koji svakodnevno i učinkovito moraju odgovarati na mnogobrojne potrebe svojih građana i lokalnog gospodarstva. U današnje vrijeme u kojem je proces urbanizacije zahvatio većinu europskih i svjetskih gradova, porast stanovništva gradova značajno povećava potrebe za mobilnošću, a sve je veći  pritisak i na gradsku infrastrukturu i gradske resurse u pogledu potrošnje energije, hrane i vode, što dovodi do povećanja životnih troškova, trošenja velike količine vremena u prometu.

» Pročitaj više

Sve to daje potrebu istraživanja i razvoja novih rješenja koja trebaju biti usmjerena na stvaranje bolje kvalitete života i rast lokalne ekonomije.

Kao jedno od mogućih rješenja nametnuo se i novi sve-gradski pristup, koncept pametnih gradova koji ima za cilj  usmjeravanje takvog urbanog razvoja kroz integraciju različitih informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se na učinkovit način upravljalo gradom, njegovim prometom, otpadom, komunalnom infrastrukturom i gradskom administracijom.

Pametni gradovi bi trebali biti zasnovani na bazi već postojećih, modernih, urbanih i razvijenih središta  koja, osim što su ugodna za život, pokušavaju integrirati javne usluge poput rasvjete, javnog prometa ili proizvodnje energije te na taj način povećavaju njihovu učinkovitost, smanjuju troškove, ubrzavaju komunikaciju među spomenutim podsustavima i znatno smanjuju emisije CO2.

U energetskom smislu, cilj pametnih gradova je njihova samostalna energetska održivost. Takvi bi budući pametni gradovi trebali veći dio električne i toplinske energije dobiti iz obnovljivih izvora, najčešće hidroenergije, solarne energije, geotermalne energije, biomase i energije vjetra.

Cilj je pametnog grada postići interakciju sa svojim građanima, odnosno interakciju  građana sa gradskim institucijama i pružateljima usluga u realnom vremenu.

Pomoću informatičko komunikacijske infrastrukture, podaci iz raznih izvora dolaze na isto odredište gdje se analiziraju, ui utječu na stvaranje novih rješenja koja bi trebala omogućiti bolji život i boravak u nekom gradu.

Da bi grad postao pametan naravno nisu dovoljna samo informacijsko komunikacijska rješenja već je potreba i sinergija svih pojedinaca koji su usmjereni na ostvarenje vizije i ciljeva zacrtanih u projekt pametni grad. Pametni gradovi nastaju ne samo zahvaljujući tehnologiji nego i viziji onih koji ih vode.

Svaki grad treba imati jasnu strategiju ukoliko želi objediniti sva pojedinačna nastojanja i osigurati održivost cjelokupnog koncepta pametnog grada, jer će u protivnom pojedinačni smart projekti biti tek pokušaji a ne sustavno rješenje.

Rješenja za pametne gradove uzimaju u obzir različite motivacije, zahtjeve, ograničenja i izazove s kojima se pojedini gradovi suočavaju i trebaju biti potpora cjelokupnoj strategiji razvoja grada. U tom smislu status pametnoga grada označava različite pojmove za svaki grad. Strategija treba dati jasan koncept i odrednicu za svaku lokalnu zajednicu zasebno,  na temelju prikupljenih i analiziranih podataka, na temelju analize postojećeg stanja, na temelju željenog smjera određenja javnih usluga pri čemu u središtu pažnje treba biti prije svega građanin.

Veliki gradovi su zbog svoje veličine i složenosti lakši i razumljiviji kada govorimo o principu razvoja smart  sadržaja. Veće potrebe, veća problematika u zaštiti okoliša i očuvanju energije generira i veće smart projekte i značajniji razvoj pametnih rješenja jer su uštede veće a i obuhvat stanovnika je značajniji.

Europska komisija je još 2011. godine prepoznala važnost gradova kao glavnih izvora europske gospodarske aktivnosti i inovacija stoga je osmislila i posebnu inicijativu unutar programa Obzor 2020 – Pametni gradovi i zajednice kako bi financijski poduprla demonstraciju naprednih informacijsko-komunikacijskih rješenja u urbanim sredinama. Na ovaj način gradovi mogu u vrlo kratkom roku primijeniti najnovija tehnološka dostignuća i kroz proces istraživanja i razvoja odrediti dugoročno troškovno optimalna rješenja za svoju urbanu cjelinu.

Iako Hrvatska zaostaje u ovom aspektu za drugim urbanim centrima Europske Unije, određeni napredak ipak je vidljiv. Od 128 gradova u Hrvatskoj njih više od 40 razvija i primjenjuje neka od pametnih rješenja koja, uz nove tehnologije i društvene koncepte, omogućuju kvalitetniji život i upravljanje gradom.

Prema nekim istraživanjima, tržište pametnih gradova do 2020. porast će na oko 1,5 bilijuna američkih dolara, od čega će se oko 25% odnositi na projekte pametnog upravljanja ili eUprave i na obrazovni segment dok se najbrži rast očekuje se u energetskim rješenjima koja bi do 2020. trebala porasti za više od 25%, na 250 milijardi dolara.

Tekst pripremljen prema:  http://www.regea.org/newsletter-objave/pametni-gradovi-tehnologija-u-slu%C5%BEbi-urbanog-razvoja-i-pove%C4%87anja-kvalitete-%C5%BEivota.html

Pametni gradovi – Tehnologija u službi urbanog razvoja i povećanja kvalitete života

» Smanji

Definicije brenda i evolucija modernog brendiranja

Najznačajniju definiciju brenda dao je Kotler koji je brend definirao na slijedeći način: „ime, naziv, termin, znak, simbol ili dizajn ili kombinacija svih navedenih elemenata koja ima za cilj identifikaciju određenog dobra ili usluge jednog prodavca ili većeg broja prodavaca i diferencijaciju dobra ili usluge u odnosu na druge konkurente“.

» Pročitaj više

Osnovna Kotlerova ideja je, da brend treba predstavljati svojevrstan kapital za određeno poduzeće, grad, općinu, državu.

Keler definira ulogu brandiranja kao „kapital brenda u kategorijama efekta marketinga koji su jedinstveno povezani sa brendom – npr, kada određeni ishodi rezultiraju kao posljedica marketinga proizvoda ili usluge koji se ne bi proizveli u slučaju da isti proizvod ili usluga nema ime koje poseduje“.

Već ove definicije pokazuju da među stručnjacima za marketing nema jedinstvenog definiranja što je brend. Među znanstvenicima postoji opća suglasnost da je brend ipak mnogo više od utvrđenog naziva koji je dan proizvodu.

Radi potkrepljivanja ove tvrdnje, kao i prikazavanja razmišljanja o mogućim definicijama brenda u literaturi zapravo nalazimo na povezivanje brenda sa čitavim setom fizičkih i socijalno-psiholoških atributa i verovanja koji su povezani sa određenim proizvodom ili uslugom. Hankinson definira brend kao „proizvod ili uslugu koji su različiti u odnosu na konkurente zahvaljujući relativnom pozicioniranju i posebnom identitetu, koji se sastoji iz jedinstvene kombinacije funkcionalnih atributa i simboličkih vrijednosti“.

Praksa primene brendiranja započela je krajem XIX stoljeća. U tom periodu u SAD-u velike privatne kompanije započele razvijanje i promociju brendova, pri čemu su u kreiranje brenda bili uključeni timovi stručnjaka za marketing i oglašavanje koji su zajedno sa menadžmentom tih kompanija radili na kreiranju brendova. U tom periodu upravljanje brendom postalo je vezano za suradnju i timski rad.

Tek 50-tih godina XX stoljeća došlo je do šireg prihvaćanja sistema upravljanja brendom. Tada je uspostavljen sustav u kojemu su brend menadžeri imali dovoljno instrumenata da „razvijujaju brandove u skladu sa vizijom i ciljevima poduzeća.“. Brend menadžeri su u tom periodu bili okosnica marketinški orijentiranih organizacija. Upravo je rezultat ovih procesa, teoriju brendiranja do nedavno pozicionirao na osnovama iskustava marketinga proizvoda. Najraniji radovi o brandiranju bili su fokusirani na imidž kao centralnu komponentu brenda. U tom smislu Bolding (Boulding) je još 1956. godine zaključio da je prva funkcija upravljanja brendom da kreira pozitivan imidž proizvoda.

Danas, je Upravljanje brendom postalo osobito važno u području komunikacijskih aktivnosti organizacije. Upravo se zato tehnike suvremenog marketinga oslanjaju na diferencijaciju putem brenda. U tom smislu, značenje politike proizvoda dobiva sve veći značaj jer su sva tržišna obilježja u funkciji diferencijacije generičkih proizvoda i proizvoda s markom,odnosno utvrđivanja što je specifikum pojedinog proizvoda, usluge, grada, mjesta, regije ili doživljaja.Uza sam proizvod koji predstavlja, brend uključuje i kvalitetu organizacije, način poslovanja te komunikaciju s javnosti.

Brend je sinonim za stil koji stoji iza proizvoda ili usluge, a brendiranje je važno zbog utjecaja na svijet u kojem živimo i radi povezivanja proizvoda i kupca (Davis 2005:26). M. Davis ističe kako brend ne egzistira u vakuumu, već u kompleksnom okruženju koje definira kao političko, ekonomsko, sociodemografsko i tehnološko.

Prema Vraneševiću brend se može definirati kroz sljedeće kategorije (Vranešević 2007:11):
funkcionalnost brenda
jedinstvenost brenda
dodatne vrijednosti koje brend obećaje
uravnoteženost racionalnih i emocionalnih aspekta za povjerenje brendu

Melissa Davis, teoretičarka brendiranja i komunikacije, ističe da uspješan brend mora posjedovati sljedeća obilježja: priču, kontekst, stil, ton i ime (Davis 2005: 74).

Priča
Brend mora imati ˝dobru priču˝, odnosno jasnu poruku koju mogu razumjeti svi, ne samo ciljana publika. Dobra priča podrazumijeva razumljivost i transparentnost, a poruka koja se šalje pozicionira brend te čini njegovu kvalitetnu osnovu.
Kontekst
Brend ne funkcionira izolirano, već u različitim društvenim okruženjima u kojima djeluje i njegova ciljana publika. Kontekst podrazumijeva potpuno okruženje u kojem se brend nalazi, od svakodnevnih događaja i globalnih trendova, do politike, urbane kulture i mode. Također, kontekst uključuje postojeća znanja koja publika ima o brendu, a vrlo
je važno intenzivno pratiti i tzv. ulične trendove koji se odražavaju na potrošačke navike,stavove i ponašanja, a koji mogu biti odličan pokazatelj smjera u kojem se brend trebarazvijati.
Stil
Stil brenda prvo je njegovo obilježje koje publika uočava i s kojim se poistovjećuje. Stil je vanjsko obilježje poruke koju brend želi poslati, a mora sadržavati ˝dušu˝ brenda, odnosno emocionalni element koji će ostaviti pozitivan ili negativan dojam na publiku. Nadalje, stil šalje poruku o stavu koji brend šalje, a koju publika može prihvatiti ili odbaciti.
Ton
Ton brenda je pozicija iz koje brend komunicira sa svojom publikom. To podrazumijeva način na koji se poruke plasiraju u javnost, vizualni identitet oglašivačkih poruka, osobe ili lica koje publika povezuje s brendom ili organizacijom i slično. To su ujedno stavke koje
stvaraju jak dojam kod publike, a proizlaze iz odabira dizajna i komunikacijskih alata te oblikuju diferencijaciju u odnosu na ostale slične brendove. Ton brenda može se mijenjati s njegovim razvojem i rastom. Tako, između ostalih komunikacijskih kanala,
predstaviti javnosti i lica svojih umjetnika kako bi ih publika jasnije vezivala s brendom
Ime
Ime ili naziv može biti vrlo emocionalan faktor u percepciji brenda. Publika stvara vrlo intenzivan dojam o imenu tako da ga prihvaća ili posve odbija, a ime proizvoda često se navodi kao jedan od razloga mogućeg propadanja novih brendova pri plasiranju na tržištu.

I na kraju možemo zaključiti da se pojam brenda, njegove kategorije i proces brendiranja definiraju se na različite načine. Današnji brendovi predstavljaju više od samog proizvoda ili usluge koji čine logo, ime, dizajn i imidž brenda.

(nije autorski rad, preuzeto iz različitih izvora, 2016.)

» Smanji

Zašto razmišljati o procesu brandiranja vlastitog grada

U atmosferi sve veće globalizacije, kao i jake konkurencije na tržištu proizvoda i usluga napredak većine hrvatskih ali i svjetskih gradova danas u velikoj meri ovisi od sposobnosti da se zadrže postojeći te privuku novi stanovnici, posjetitelji, turisti, investitori i događaji(eventi).

» Pročitaj više

Ove aktivnosti trebaju se planirati, provoditi i nadzirati kroz lokalni javni sektor odnosno kroz gradske vlasti ili različite lokalne (županijske) agencije koje su obvezno javnog karaktera. Osnovni postulat budućeg uspjeha jedinica lokalne samouprave, posebno gradova, jest nastojanje primjene cijelovitog marketing pristupa u upravljanju gospodarskim rastom i urbanističkim razvojem gradova, kao jedinog konkurentnog riješenja za nastale globalne i lokalne probleme sa kojima se gradovi suočavaju, posebno sa padom gospodarskih aktivnosti i odlaskom ključnih gospodarskih organizacija i djelatnosti općenito, te zbog sve veće nesigurnostu punjenja lokalnih budžeta a time i možebitne porasti nezaposlenosti te niza drugih pratećih posljedica.

Na gradove se počinje gledati kao na kompleksne proizvode koji trebaju zadovoljiti čim više detektiranih potreba svojih ciljnih skupina. Zato je brendiranje destinacija, gradova, regija, uvijek aktuelna i suvremena tema usmjerena na poboljšanje poslovanja gradova, kako među marketing stručnjacima tako i među lokalnim političarama, s obzirom da je strateški pristup brendiranju mjesta osnova za izgradnju kako imidža tako i branda grada te promociju istog u svijetu. Borba za sve zahtjevnije investitore, za veći broj turista, za nove stanovnike, za organizaciju kulturnih i sportskih manifestacija, te drugih događaja, postaje sve konkurentnija i dinamičnija i u tom atraktivnom ambijentu globalnih kretanja, potrebno je iznaći načine kako svoj grad i svoju administraciju unaprijediti i osigurati nesmetan rast i razvoj, a time i benefit, svim svojim stanovnicima.

Kako započinje promišljanje o brandiranju nekog grada?

Postoje različiti stručni i znanstveni pristupi nastanka brenda. Svi pristupi razvoju branda grada zahtjevaju vrijeme ali i educirani gradski –lokalni menadžment koji treba pravovremeno oderditi strateško usmjerenje svoje lokalne zajednice i koji treba biti educiran da od početka do kraja provede zacrtanu branding strategiju.

Poznati i uspešni brendovi od samog su početka imali timove stručnjaka, iz različitih polja, koji su strateški osmišljavali i ostvarivali viziju, prateći signale i promjene u okruženju te inovatno odgovarali na iste.

Strategija, kao poznati instrument uspješnog poslovanja, je ključ u branding procesu gradova. Znati gdje idemo i kako ćemo tamo stići osnova je svake strategije.

Da bi se realizirali ciljevi strategije brandiranja grada te postavila sama strategija potrebno je na samom početku definirati u najkraćim crtama slijedeće:

1. Definirati centralnu ideju brenda,i to po mogućnosti u jednoj jednostavnoj, svima razumljivoj rečenici za sve dionike, na način da je ista razumljiva i ostvariva.

2. Odabrati slogan koji treba odražavati osnovnu ideju branda i koji treba biti razumljiv, lako pamtljiv i upečatljiv, te lako iskoristiv kroz sve promocijske materijale.

3. Brandu grada treba dati osobnost , on treba povezivati sve ključne gradske/lokalne dionike oko odabrane staregije barndiranja te treba zastupati osnovnu ideju vodilju od koje se kreće u branding proces.

4. Definirati vrijednost branda odnosno realno sagledati sve argumente za i protiv odabranog branding puta te definirati ključne koristi od istog.

5. Definirati izgled branda Kako izgleda? Kako zvuči? …Kako utječe na emocije ?

6. Sastaviti kratku realnu, ostvarivu priču o brandu te je učiniti sadržajnom tako što će govoriti o nastanku branda i isticati njegove jedinstvenim osobine.

7. Ponovo rezimirati točke 1-5 te definirati konkretni benefit za neki grad od tako postavljenog uvodnog procesa. Sagledati ponovo koje sve materijalne koristi možemo očekivati i koje ćemo zapravo isticati i brendirati: proizvod, usluga, osobe, događaji, akcije….

Nakon ovako definiranog starteškog okvira odnosno uvoda možemo započeti sa branding procesom grada.

» Smanji

TRAJNI ODNOSI SA POTROŠAČIMA BUDUĆNOST POSLOVANJA

Broj potrošača koji svoje živote žele podijeliti na internetu putem društvenih mreža raste.

» Pročitaj više

Ne tako davno, velika većina kompanija izbjegavala je komunikaciju i direktnu konfrontaciju sa svojim kupcima, posebno u javnosti. Danas je to normalno. Društvene mreže razotkrile su prednosti i nedostatke svake robe, svakog proizvoda svake usluge i učinile to javno…Društvene mreže omogućuju kompanijama i njihovim potrošačima uz neposrednu komunikaciju, praćenje najnovijih trendova, ponuda, PR –a..Započnite komunikaciju sa svojim kupcima, promijenite trend vaše kompanije, u ponudu uvrstite novi proizvod ili uslugu koju ćete razvijati uz pomoć vaših folowera, čuti njihove komentare, preinake…Tako će vaš „beta“ proizvod prije nego što izađe na tržište postati usklađen sa željama i potrebama kupca bez skupih istraživanja, laboratorija, ……

» Smanji

Dolazi 2016., što je vezano za nas marketere

5 marketing trendova u svijetu preuzeto sa sljedeće stranice
http://www.dekoder.biz/2010/11/5-marketing-trendova-u-svijetu/

» Pročitaj više

1. Transparentnost i povjerenje
Potrošači su u zadnjem desetljeću proživjeli mnoga negativna događanja na polju marketinga i više nisu spremni prihvatiti sve i svašta što im se pokušava nametnuti. Brandovi koji prihvaćaju ovo pomanjkanje naivnosti i trude se biti iskreni u svojoj marketinškoj komunikaciji će postizati pozitivan odgovor od potrošača koji će zatim dovesti do odanosti brandu i zagovaranju branda. Izgrađivanje povjerenja je najvažnija stvar u 2011. A jednom zasluženo povjerenje treba zadržati, inače je transparentnost jednokratna, a to je kontraproduktivno, ponekad i pogubno za brand.

2. Više dodatne vrijednosti
Dani kada su se marketinške poruke slale samo kako bi privukle pozornost – su gotovi. Ljudi očekuju više vrijednosti, a manje prekida komunikacije od omiljenih brandova. Trend je dati ljudima više od očekivanog i osiguravanje toga da marketinške poruke i trud daju značajnu vrijednost potrošačima. Recesija je uzrokovala pad potrošačke moći ili barem oprez prilikom kupovine. Stoga, potrošači traže popuste, kupone, 1+1 proizvode i ostalo što će im donijeti dodatnu vrijednost. Dobrodošle su i nagradne igre. To treba imati na umu i za razdoblje nakon recesije.

3. Pokažite, nemojte pričati o tome
Potrošači više ne vjeruju svemu što čuju, dapače, skeptičniji su nego ikada. Više nije dovoljno ispričat priču već trebate dokazati svoje marketinške poruke i tvrdnje. Nemojte samo pričati o svome proizvodu ili usluzi, pokažite potrošačima što taj proizvod ili usluga mogu učiniti za njih, ako odvoje svoja financijska sredstva upravo za taj brand ili uslugu. Dajte potrošačima neka probaju proizvod ili uslugu i tako iz prve ruke shvate kako je to ono što im treba. Ako ih dobijete da probaju proizvod ili uslugu, slušaju vas i kupnja je samo korak dalje.

4. Socijalne mreže ne odlaze sa scene
Twitter, Facebook, blogovi, YouTube i drugi alati socijalnih online zajednica ne idu nikud – nisu prolazni trend. Nasuprot, ovi alati su sve više prihvaćeni od ljudi diljem svijeta. U 2010. je zadnji trenutak da se neko poslovanje predstavi na socijalnim mrežama te uključi svoje potrošače u interaktivnu prezentaciju proizvoda i usluga. Dajte ljudima odličan sadržaj i komunicirajte s potrošačima kako bi osjetili pravu snagu socijalnih mreža/medija te uzjahali val viralnoga marketinga.

5. Integrirani marketing umjesto samostalnih taktika
Apsolutni trend je okružiti potrošača svojom marketinškom porukom. Sve je više oglasa i marketinške komunikacije svakoga dana prema potrošačima stoga je važno da se poruka ne zagubi u tom mnoštvu. Upotrijebite online oglašavanje, online video, PR tekstove, oglase i drugo, omogućivši potrošaču da sam odabere koji kanal oglašavanja mu najbolje odgovara. Upornom integriranom marketinškom porukom ćete postići podizanje svjesnosti o brandu, prepoznatljivost branda, potražnju za brandom i odanost brandu. Budite prisutni svugdje po malo (ili koliko vam budžet dozvoljava) pa makar kampanja trajala kraće, ali odziv će biti veći.

» Smanji


Što branding i brandiranje donosi gradovima?

» Pročitaj više

Što branding donosi gradovima?
• Uporaba branda kao fokusa na koji se usmjeravaju strateške planske aktivnosti grada (primjerice: prostorno planiranje, ekonomska razvojna strategija, revitalizacija objekata izvan uporabe i dr.), mogu donijeti niz prednosti u upravljanju gradom, kao i pojedinim skupinama gradskih dionika.
• Dodana vrijednost – iznad vrijednosti fizičke imovine i tvrdih činitelja grada, u predstavljanju i nuđenju grada potencijalnim ciljnim grupama.
• Stvaranje jedinstvenog identiteta koji će osigurati diferencijaciju prema svim konkurentima, a posljedično imidž grada koji može privući pripadnikepojedinih ciljnih skupina.
• Mjerljiva poboljšanja života građana.
o Direktna: više radnih mjesta i više investicija , veći prihodi (više posjetilaca i više turista), bolji poslovi (sofisticiranije industrije), bolje i transparentnije javne usluge, bolji pristup financiranju (npr. fondovi EU, više domaćih i stranih ulaganja).
o Indirektna: bolja suprastruktura i obrazovanje (više poreznih prihoda), bolji imidž grada, jačanje poduzetništva i emancipacija neprofitnih udruga.
• Definiranje strateških kriterija ponašanja – u skladu s misiijom, vizijom i temeljnim ciljevima grade se vrijednosti branda (npr. u upravljanju gradom, definiranju strateških prioriteta, odabiru partnera u projektima javno – privatnih partnerstva i drugo).
• Jasno usmjerenje i vodstvo za sve dionike grada, jačanje samosvijesti i ponosa za stanovnike te uvjerenja da u gradu mogu realizirati svoj potencijal.
• Jasno razumijevanje gdje grad ide i kako će izgledati, može pomoći ljudima da tamo brže stignu.

» Smanji


Što branding i brandiranje donosi gradovima?

KRATKA POVIJEST MAKETINGA- Davor Ivanov, 2012, preuzeto

» Pročitaj više


Iako se čini kako je marketing proizvod suvremenog doba, još su stari Egipćani primjenjivali tehnike outdoor oglašavanja. Vodimo vas kroz evoluciju marketinga, od antike do digitalnog doba

2000 godina pr.nove ere
Stari su Egipćani izumili vanjsko, odnosno „outdoor“ oglašavanje, gravirajući javne obavijesti u čelik.
1472.g.
U Engleskoj je stvoren prvi tiskani oglas – letak za kupnju molitvenika
1661.g.
Prvo brandiranje proizvoda za zubnu pastu Dentifice
1776.g.
Prvi politički oglasi kojim se ohrabrivalo na pridruživanje vojsci.
1835.g
Pojava automobila dovela je do prvih billboard oglasa u SAD-u.
1873.g.
Prvo plasiranje proizvoda (product placement) u romanu „Put oko svijeta za 80 dana“, u kojem se spominju imena prijevozničkih kompanija.
1882.g.
Prva električna reklama na njujorškom Times Squareu.
1892.g.
Nakon što je trgovački lanac Sears poslao 8 000 ručno napisanih dopisnica te primio 2 000 narudžbi, rođen je direktni marketing.
1905.g.
Fatty Arbuckle, zvijezda nijemih filmova bio je jedna od prvih poznatih osoba koja je reklamirala neki proizvod, u ovom slučaju cigarete marke „Murad“

1911.g.
Tvrtka Woodbury Soap sloganom “Koža koju volite dodirivati” u reklamni svijet uvodi načelo “Sex sells”.
1920.g.
U garaži u predgrađu Pittsburgha, Frank Conrad pokrenuo je prvu komercijalnu radio postaju na svijetu.
1941.g.
Prva službena TV reklama za „Bulova“ satove. Kompanija je za reklamni spot u trajanju od 20 sekundi prije utakmice baseballa platila 9 dolara.
1957.g.
Rođen je Mr. Clean, popularni ćelavko s najduljim stažem u povijesti oglašavanja.

1981.g.
Pokrenuta MTV televizija koja reklamira glazbenike 24 sata dnevno.
1984.g.
Apple je snimio najskuplju reklamu u povijesti televizijskog oglašavanja. Režirao ju je Ridley Scott, a troškovi snimanja iznosili su 900 000 dolara.

1994.g.
Na web stranici HotWired postavljeni prvi banneri za tvrtke „AT&T“ i „Volvo“
1994.g.
Početak „pay per click“ oglašavanja na stranici GoTo.com, koju danas posjeduje Yahoo.
1997.g.
Prva reklama na mobilnom telefonu. Finska novinska agencija nudi besplatne vijesti putem SMS-a uz reklame sponzora.
2000.g.
Google pokreće „AdWords“ koji danas čini 95% ukupnih prihoda kompanije.
2002.g.
Pepsi pokrenuo najskuplju oglašivačku kampanju. Reklamni spot u trajanju od 90 sekundi s Britney Spears u glavnoj ulozi, koštao je 7,53 milijuna dolara.
2005.g.
Rođenjem YouTube-a započela je era video oglašavanja.
2006.g.
Twitter zajednica omogućuje brz i besplatan viralni marketing
2007.g.
Facebook predstavio oglašavanje temeljeno na socijalnom ponašanju korisnika.
2010.g.
Viralno oglašavanje sve više zamijenjuje klasične modele reklamiranja. Kampanja za Old Spice s više od 30 milijuna pregleda proglašena je najuspješnijom u prethodnoj godini.

» Smanji


Teorijski aspekt marke, kreiranje i upravljanje markom

O brandu, definicija i označavanje…

» Pročitaj više


Marka nikako nije novi pojam u marketingu. Začeci marke sežu još u antička vremena kada su se stari narodi služili raznim oznakama priliko označavanja stoke, lončarije, keramike, alata, oružja i dr. Postoje primjeri oznaka na različitim proizvodima u Kini, antičkoj Grčkoj i Rimskom Carstvu. Osnovna namjena označavanja bilo je jamstvo podrijetla i prepoznatljivosti. Riječ brand najvjerojatnije potječe od staronorveške riječi „brandr“ što znači gorjeti (engl. to burn) i od tog se porijekla zadržala u anglosasonskom narječju . Taj je termin označavao žigosanje stoke u svrhu dokazivanja vlasništva.
U Hrvatskom se rječniku koristi termin „marka“, što također nije hrvatski termin jer pojedini autori ističu da je termin marka najvjerojatnije došao preko njemačkog jezika i upućivao je na oznaku, označavanje odnosno markiranje ili markaciju.
Vranešević (2007) u svojoj knjizi „Upravljanje markama“ termin brand i marka te brand management i upravljanje markama rabi kao sinonime, pa tako će se navedeni termini koristi kao sinonimi i u ovom radu.
Američko marketinško udruženje (AMA) definira marku kao „naziv, izraz, dizajn, simbol ili bilo koja druga značajka koja pridonosi da se neka prodajna roba ili usluga razlikuje od robe ili usluga drugih prodavača“.
Marka se sastoji „od naziva i/ili znaka marke, ali i ostalih elemenata, te aktivnosti koje proizvođači dodjeljuju nekom proizvodu, usluzi ili ideji da bi na taj način obavijestili tržište o njihovoj jedinstvenosti općenito i/ili u odnosu prema ostalim konkurentskim proizvodima. Pod markom se podrazumijeva naziv, simboli i svi čulima zamjetljivi podražaji koji se povezuju sa značajkama proizvoda i uslugama te njihovim funkcionalnim ili psihološkim koristima“ . Navedena se definicija odnosi na dosadašnje shvaćanje pojma marke. No, marka sadrži i nedodirljive elemente. Dakle iako marka služi za identifikaciju i razlikovanje proizvoda, usluga i ideja u svijesti potrošača, no ona nije samo simbol razlikovanja, već je „skup svih atributa u mislima potrošača kada potrošač pomisli na određenu marku“ .

» Smanji


Arhiva

Arhiva [1], [2], [3]