Početna

O KONCEPTU PAMETNI GRADOVI- Korisni komentari

Moderni gradovi i njihova gradska infrastruktura  složeni su  i visoko razvijeni komunalno-gospodarski sustavi koji svakodnevno i učinkovito moraju odgovarati na mnogobrojne potrebe svojih građana i lokalnog gospodarstva. U današnje vrijeme u kojem je proces urbanizacije zahvatio većinu europskih i svjetskih gradova, porast stanovništva gradova značajno povećava potrebe za mobilnošću, a sve je veći  pritisak i na gradsku infrastrukturu i gradske resurse u pogledu potrošnje energije, hrane i vode, što dovodi do povećanja životnih troškova, trošenja velike količine vremena u prometu.

» Pročitaj više

Sve to daje potrebu istraživanja i razvoja novih rješenja koja trebaju biti usmjerena na stvaranje bolje kvalitete života i rast lokalne ekonomije.

Kao jedno od mogućih rješenja nametnuo se i novi sve-gradski pristup, koncept pametnih gradova koji ima za cilj  usmjeravanje takvog urbanog razvoja kroz integraciju različitih informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se na učinkovit način upravljalo gradom, njegovim prometom, otpadom, komunalnom infrastrukturom i gradskom administracijom.

Pametni gradovi bi trebali biti zasnovani na bazi već postojećih, modernih, urbanih i razvijenih središta  koja, osim što su ugodna za život, pokušavaju integrirati javne usluge poput rasvjete, javnog prometa ili proizvodnje energije te na taj način povećavaju njihovu učinkovitost, smanjuju troškove, ubrzavaju komunikaciju među spomenutim podsustavima i znatno smanjuju emisije CO2.

U energetskom smislu, cilj pametnih gradova je njihova samostalna energetska održivost. Takvi bi budući pametni gradovi trebali veći dio električne i toplinske energije dobiti iz obnovljivih izvora, najčešće hidroenergije, solarne energije, geotermalne energije, biomase i energije vjetra.

Cilj je pametnog grada postići interakciju sa svojim građanima, odnosno interakciju  građana sa gradskim institucijama i pružateljima usluga u realnom vremenu.

Pomoću informatičko komunikacijske infrastrukture, podaci iz raznih izvora dolaze na isto odredište gdje se analiziraju, ui utječu na stvaranje novih rješenja koja bi trebala omogućiti bolji život i boravak u nekom gradu.

Da bi grad postao pametan naravno nisu dovoljna samo informacijsko komunikacijska rješenja već je potreba i sinergija svih pojedinaca koji su usmjereni na ostvarenje vizije i ciljeva zacrtanih u projekt pametni grad. Pametni gradovi nastaju ne samo zahvaljujući tehnologiji nego i viziji onih koji ih vode.

Svaki grad treba imati jasnu strategiju ukoliko želi objediniti sva pojedinačna nastojanja i osigurati održivost cjelokupnog koncepta pametnog grada, jer će u protivnom pojedinačni smart projekti biti tek pokušaji a ne sustavno rješenje.

Rješenja za pametne gradove uzimaju u obzir različite motivacije, zahtjeve, ograničenja i izazove s kojima se pojedini gradovi suočavaju i trebaju biti potpora cjelokupnoj strategiji razvoja grada. U tom smislu status pametnoga grada označava različite pojmove za svaki grad. Strategija treba dati jasan koncept i odrednicu za svaku lokalnu zajednicu zasebno,  na temelju prikupljenih i analiziranih podataka, na temelju analize postojećeg stanja, na temelju željenog smjera određenja javnih usluga pri čemu u središtu pažnje treba biti prije svega građanin.

Veliki gradovi su zbog svoje veličine i složenosti lakši i razumljiviji kada govorimo o principu razvoja smart  sadržaja. Veće potrebe, veća problematika u zaštiti okoliša i očuvanju energije generira i veće smart projekte i značajniji razvoj pametnih rješenja jer su uštede veće a i obuhvat stanovnika je značajniji.

Europska komisija je još 2011. godine prepoznala važnost gradova kao glavnih izvora europske gospodarske aktivnosti i inovacija stoga je osmislila i posebnu inicijativu unutar programa Obzor 2020 – Pametni gradovi i zajednice kako bi financijski poduprla demonstraciju naprednih informacijsko-komunikacijskih rješenja u urbanim sredinama. Na ovaj način gradovi mogu u vrlo kratkom roku primijeniti najnovija tehnološka dostignuća i kroz proces istraživanja i razvoja odrediti dugoročno troškovno optimalna rješenja za svoju urbanu cjelinu.

Iako Hrvatska zaostaje u ovom aspektu za drugim urbanim centrima Europske Unije, određeni napredak ipak je vidljiv. Od 128 gradova u Hrvatskoj njih više od 40 razvija i primjenjuje neka od pametnih rješenja koja, uz nove tehnologije i društvene koncepte, omogućuju kvalitetniji život i upravljanje gradom.

Prema nekim istraživanjima, tržište pametnih gradova do 2020. porast će na oko 1,5 bilijuna američkih dolara, od čega će se oko 25% odnositi na projekte pametnog upravljanja ili eUprave i na obrazovni segment dok se najbrži rast očekuje se u energetskim rješenjima koja bi do 2020. trebala porasti za više od 25%, na 250 milijardi dolara.

Tekst pripremljen prema:  http://www.regea.org/newsletter-objave/pametni-gradovi-tehnologija-u-slu%C5%BEbi-urbanog-razvoja-i-pove%C4%87anja-kvalitete-%C5%BEivota.html

Pametni gradovi – Tehnologija u službi urbanog razvoja i povećanja kvalitete života

» Smanji

Što je to koncept pametni grad?

Marko Paliaga, Grad Rovinj, 2018.
Sažetak/Summary
Pametna  rješenja za gradova polaze od činjenice stvaranja  pametne infrastrukturu i održivog  korištenja resursa dostupnih u neposrednom okruženju nekog grada kao  potencijal koji je za sada nedovoljno iskorišten. Koncept koji odgovara ovim uvjetima je koncept pametnih gradova.

» Pročitaj više

Taj koncept  podrazumijeva  anticipiranja trendova razvoja u svim područjima koji se dotiču života u gradovima i razvoj inovativnih rješenja koja će te trendova prilagoditi i olakšati u korištenju gradskom stanovništvu i gradskom gospodarstvu.  Provedba koncepta pametnih gradova treba obuhvatiti sve dijelove gradskog područja i suživota kao i sve dionike lokalnog razvoja. Pritom također treba voditi računa o tome da navedeni koncept, kao i njegove beneficije budu usmjerene podjednako na sve skupine građana.

  1. Uvodna razmatranja

U posljednje vrijeme u domaćoj ali i stranoj literaturi nailazimo na novi koncept upravljanja gradovima, nazvan pametni gradovi ili smart city concept. Niti jedan gradonačelnik naravno ne želi upravljati slabo razvijenim ili zastarjelim gradom. U tom smislu razvoj pametnih gradskih  tehnologija , usmjeravanje ka tehnološki naprednoj budućnosti cilj je svake administracije.

Puno je načina i smjerova koja nastoje objasniti prosječnom građaninu odnosno čitatelju što je zapravo koncept razvoja pametnog  grada i što on zapravo obuhvaća.

Popularni opisi smart  city koncepta uključuju : održivi razvoj, inteligentni i povezani gradski sustavi, inovativni pristupi rješavanju gradske problematike osobito u komunalnom dijelu poslova i uređenju gradova. Cijeli koncept pametnog grada zapravo je osmišljen i usmjeren ka traženju načina kako inteligentno primijeniti i pristupiti  razvoju i međusobnom povezivanju inovativnih i modernih tehnoloških rješenja  koja bi trebala svakom pojedincu u nekog gradu omogućiti kvalitetniji suživot u gradskom okruženju.

Gradovi zapravo ne postaju „pametni“ slučajno već  sistematski  vodeći računa o održivosti predloženih rješenja.

Gradonačelnici gradova uvijek nastoje svoj grad, svoju destinaciju unaprijediti i usmjeriti je određenoj konkurentskoj prednosti te osigurati nesmetan rad i funkcioniranje svoje lokalne samouprave. U konačnici loš javni gradski prijevoz, stalne prometne gužve, loša gradska administracije, ne transparentnost gradskih odluka i postupaka, tjeraju stanovnike i poduzetnike na odabir drugih lokacija za življenje. Stanovnici koji se iz tih razloga premještaju i jesu u prvom redu dio mobilnijeg stanovništva, visoko obrazovani i sa većim prosječnim prihodima. Gubitak takvog stanovništva za gradove zna biti poguban, jer se dugoročno gubi razvojna i inovativna komponenta radne snage koja i jeste nositelj rasta, razvoja i usvajanja novih tehnologija što je preduvjet za otvaranje novih radnih mjesta.

Potreba za razvojem koncepcije pametnih gradova leži i u činjenici da po prvi puta u većini razvijenih zemalja, razvijenih gradova sve više stanovništva živi i radi u gradovima što stvara stalni pritisak na lokalnu politiku, lokalnu infrastrukturu i lokalni razvoj.  S druge strane upravo rast stanovništva omogućava i razvoj pojedine lokalne zajednice osobito kroz privlačenje investicija radi održivosti gradske urbane strukture.

Možemo zaključiti da su gradovi i njihova infrastruktura kompleksi, koji svakodnevno trebaju ići u korak s vremenom i jednakom brzinom napredovati i rasti, kako bi zadovoljili potrebe prosječnog  građanina. Neki gradovi u tome uspijevaju bolje, a neki lošije.

Da bi bolje razumjeli koncepciju pametnog grada možemo se osvrnuti ka ne tako davno popularnom konceptu „pametna kuća“. Ne postoji niti jedna jednoznačna definicija ili protokol po kojemu bi mogli definirati što sve spada ili ne spada u pametni dom ili pametnu kuću. Od korištenja alternativnih izvora energije kao što su solarni paneli, do bežične mreže u cijelom domu, do sustava za upravljanje i štednju energije grijanja, elektroničkih termostata pa sve  do upravljanja kućanskim aparatima, kućnom rasvjetom, digitalne  komunikacije sa kotlovnicom, integriranim alarmom, kućnom zabavom ili sustavom video-nadzora. Sve su to različita rješenja koja su nam u većini slučajeva olakšali obavljanje određenih dnevnih zadataka ili donijeli uštede u kućnom budžetu. Svojedobno je pametni hladnjak  programiran na način da može identificirati manjak pohranjene hrane te kontaktirati obližnju trgovinu namirnicama čije će osoblje zatim dostaviti hranu na adresu koju će sustav zajedno sa zahtjevom naznačiti. Niz je ponuđenih rješenja no jedno je sigurno. Koncept pametne kuće trebao biti jasnije definiran i jasnije konceptualno izražen, no vidljivo je da postoji usmjerenost ka energetskoj učinkovitosti i lakšem upravljanju kućnim sustavima na jednostavniji i energetski isplativiji način.  Koncept pametnih gradova zapravo i nije ništa revolucionarnije od pametnog upravljanja našim domom.

Zaštita okoliša, energetska efikasnost, uštede na javnoj rasvjeti, kontrolirano korištenje prirodnih resursa, dostupnost pametnih alata za lakše snalaženje i komuniciranje sa gradskim administrativnim aparatom, jednostavna prometna rješenja sve su to dijelovi velike „puzzle“ koju je potrebno uobličiti i složiti na način da pruža bolje rezultate. Cilj je bolje upravljan, ekološki održiv, energetski učinkovit i tehnološki napredan grad.

  1. Primjena koncepta pametnog grada

Početak uvođenja bilo kojeg koncepta u bilo kojem svjetskom gradu započinje s definiranjem vizije i osnovnih elementarnih ciljeva koje želimo ostvariti. Ideja i početak ne moraju biti inicirani od gradske administracije ali svakako trebaju imati koordinirani i zajednički pristup i strategiju. Gradonačelnik je vrh te početne piramide i kao takav treba zadati koncepte i ciljeve koji jesu cilj njegove administracije ali koji garantiraju rast i razvoj a ne dnevno političke zavrzlame. Prepoznavanje gradskih problema, jasan stav oko njihovog rješavanja temelj su dobro vođenog grada. Dobro vođeni grad može i ima preduvjete postati pametan grad. Obrnuto ne ide.

Da bi grad postao “pametan”, nije dovoljna samo napredna tehnologija. Svaki grad mora inzistirati na izgradnji vlastitog identiteta po kojem će biti prepoznat i po kojem će biti privlačan investitorima, građanima i turistima. Koncept pametnih gradova mora, stoga, uzeti u obzir različite zahtjeva, ograničenja i prednosti, te izazove s kojima se pojedini gradovi suočavaju. Status pametnog grada u jednom gradu ne predstavlja isti status u drugom gradu, kao ni uvjete njihovih ostvarenja. Pametni gradovi svoj koncept najviše duguju viziji onih koji taj koncept  stvaraju, onih koji poznaju što određenom gradu nedostaje, a što mu otvara brojne prednosti. Stoga je dobro razrađena strategija razvoja pametnog grada definitivno neophodno rješenje.

Svaki grad sastoji se zapravo od nevidljive komunikacijske i  interaktivne mreže njegovih stanovnika i posjetitelja čije je funkcioniranje  zapravo isključivo ovisno o baznoj gradskoj infrastrukturi , prometu, sigurnosti, mreži predškolstva i školstva, gospodarstvu, trgovini, smještaju, zabavi, zelenim urbanim područjima  i sl. Uspješna interakcija stanovnika, turista i gospodarstva generira uspješan suživot i ugodno življenje odnosno boravak u lokalnoj zajednici .

Eksplozija tehnološki inovativnih rješenja  generira raznovrsne mogućnosti u interakciji i djelovanju odnosno poboljšanju lokalne zajednice od infrastrukture do zabave. Na ovoj postavci počivaju sva rješenja i koncepti pametnih gradova. Nova tehnologija donijela je sa sobom i jednostavnije i ne tako skupi napredak. Danas je sa stajališta energetske učinkovitosti dostupan niz materijala i tehnoloških rješenja koji mogu dati očekivane omjere uštede u odnosu na nekadašnje tehnologije. Rezultat tome je jeftinija i dostupnija tehnologija.

2.1. Pametniji lokalni transport

Stanovništvo i posjetitelji (gosti i turisti) primarno trebaju visoku i brzu pokretljivost . Gradska mobilnost treba zadovoljavati standarde sigurnosti i jednostavnog korištenja. Automobil, vlakovi, autobusi, bicikli, motori osnovni su koncept sudjelovanja u transportu  unutar urbanog gradskog područja. Sustavi javnog transporta i sustav takozvanog privatnog transporta međusobno su povezani i interaktivnu. U toj interakciji, u nepostojanju konstruktivnih pametnih rješenja stvara se dojam neorganiziranosti, gužvi a povremeno u nekim većim gradovima i kaotičnosti u prometu. Pametna rješenja gradovi trebaju usmjeravati na kontrolu i nadzor parkirnih mjesta sa učinkovitim softwerskim rješenjima koji u svakom trenutku usmjeravaju promet i parkiranje u nekom smjeru s ciljem smanjivanja prometnih „čepova“. Uobičajene boljke javnog transporta kao što su neefikasni vozni redovi, kriva stajanja, prljava sredstva transporta, nepredviđena kašnjenja, loša klimatizacija, loše održavanje dio su svakodnevnice. Buduće inicijative pametnog grada i pametnog transporta trebaju biti usmjerene na stvaranje efikasnog, ekološki prihvatljivog transporta, naslonjenog na interaktivna rješenja za pametne telefone s opcijama poput plaćanja karti, odabira najbrže linije, dojava o kašnjenju i tehničkim problemima i slično. Kao što je vidljivo koncept pametnih gradova se i ovdje oslanja na softwerska i tehnološka rješenja koja poboljšavaju postojeću infrastrukturu i unapređuju isti, dograđuju a ne stvara  zasebna nova rješenja. Pametne kamere, pametni semafori trebali bi pomoći prometnim nadzornim službama u usmjeravanju prometa. Lakši najam vozila, rent a car najam putem pametnog telefona sve su to solucije koje bi trebale utjecati na poboljšanje funkcioniranja prometa u nekom gradu.

2.2. Pametnija digitalna infrastruktura

Gradovi današnjice zahtijevaju gradsku čvrstu digitalnu infrastrukturu koja se sastoji od optičke fiksne i bežične mobilne mreže. Budućnosti digitalnog razvoja je zapravo okosnica kako naš grad učiniti pametnijim. Sva potencijalno dobra pametna i jednostavnija rješenja polaze od digitalne infrastrukture i njezine dostupnosti. Ono što koncept pametnog grada treba osigurati je uz stabilnu digitalnu infrastrukturu jednostavan, brz, jeftin pristup istoj prihvatljiv svima. Zahtjev je koncepta pametnog grada je da postoji jasna fizička umreženost između transporta, stanovnika, gradske administracije, gradskih usluga i gospodarstva kako bi se jednostavna i lakša rješenja efikasno koristila.

2.3. Uključenost građana i lokalnog gospodarstva

Građani se kroz koncept  pametnog grada trebaju osjećati umreženi, informirani,povezani, participativni i pripadajući lokalnoj zajednici. Na takav način pametna rješenja zapravo će i biti korištena i korisna. Lakši život i boravak u nekom gradu, pametniji pristup, ne ovisi samo o tehnološkoj dostupnosti već i o njezinom korištenju. Dobar primjer u našoj zemlji je pametno rješenje Smart Rovinj/Rovigno  koje je putem mobilne aplikacije, uoči, slikaj, dojavi riješilo više od 1000 tehničkih komunalnih nedostataka i manjih intervencija od otpada u prirodi, do razbijenih dječjih igrališta, ograda i počupanog bilja. Naravno da iza ove pametne solucije treba postojati efikasna komunalna i gradska administracija.

Slično  vrijedi i za gospodarstvo. Lokalni će poduzetnici pribjegavati pametnim rješenjima nekog grada samo kada i ako im se ista pokažu isplativa, povećavaju njihovu konkurentnost, olakšavaju rad i red unutar poduzeća i omogućavaju sigurnije poslovanje. Administrativne barijere jedna su od poznatih prepreka razvoja i privlačenja investicija. Svako pametno rješenje usmjereno na lakšu komunikaciju investitora i administracije poboljšati će funkcioniranje, zapošljavanje, rast i razvoj neke lokalne zajednice.

Svako pametno rješenje treba polučiti interakciju između građana, gospodarstva i gradske uprave. Samo takvo dvosmjerno komuniciranje rezultirati će uspješnijim rješenjima i stvarnom primjenom koncepta.

2.4. Pametni podaci i vizualizacije

Gradovi su danas preplavljeni nizom podataka korisnih i nekorisnih. U toj šumi podataka  gradske  administracije  trebaju prepoznati važnost obrade podataka, analize istih  te prepoznavanje važnosti njihove matematičko/statističke obrade. Pametan grad svoj rast i razvoj temelji na pametnim odlukama koje proizlaze iz pametnog prikupljanja i obrade pametnih podataka. Podatke je potrebno prikupljati sustavno te ih povezivati sa određenim gradskim uslugama, gradskim transportom, prometom, infrastrukturom i sl. Pametni podaci omogućiti će brže i racionalnije djelovanje u sektorima gdje je to potrebno te će onemogućiti rasipanje resursa u dijelovima gdje koncept pametnog grada ne bi imao uspjeh. Svaki će grad za sebe odrediti svoju viziju, ciljeve i strategije pretvorbe sebe i razvoja pametnih usluga na osnovi prikupljenih podataka i njihove obrade. Ono što je dobro i svrsishodno u New Yorku nije nužno dobro i isplativo ili uopće potrebno u jednom Zagrebu.

Pametni podaci nisu samo podaci potrebni gradskim administracijama. Njihovo jasno i transparentno otvaranje prema javnosti omogućava lakše i brže investiranje, donošenje gospodarskih i privatnih odluka, olakšava svakodnevni život svakom građaninu. Elektronska dostupnost, posebna web sučelja, e uprava, e administracija, sve su to dijelovi skupljanja i prezentiranja pametnih podataka u pametnom gradu.

Zapravo, pametni podaci čine osnovno sučelje i infrastrukturu za kreiranje pametnog grada.

Digitalna obrada podataka danas omogućava i njihovu prostornu vizualizaciju kroz realne infrastrukturne i društvene tokove nekog grada. GIS baze podataka i GIS obrada pametnih podataka na jednostavna način omogućava vizualizaciju gradskih problema jednako gradskoj administraciji kao i njihovim stanovnicima.

Vizualizacija i analiza pametnih podataka ima za cilj olakšati donošenje odluka o rastu i razvoju nekog grada, o njegovom potencijalu, o njegovim slabostima i jakostima.

Iz svega navedenog vidljivo je da danas u eri modernih tehnologija, pametnih podataka, pametnih telefona, mobilnih mreža, interneta i dalje postoji potreba za racionalnim, statistički ispravnim prikupljanjem podataka, obradom istih i njihovom vizualizacijom kako bi se odluke donosile na bazi struke i znanosti a ne na bazi nedefinirane politike ili instinkta.

2.5. Pametno vodstvo

Održivi razvoj urbanih područja je jedan od najvećih izazova današnjice. On podrazumijeva nove, efikasne i „user-friendly“ tehnologije i usluge, poglavito u područjima energije, transporta te informacijske i komunikacijske tehnologije. Upravo je ovo misao vodilja za pametne gradove i zajednice koje okuplja gradove, industriju i građane u održiva integrirana rješenja kojima će poboljšati život u urbanim sredinama. Integrirana rješenja pritom podrazumijevaju integrirani pristup zasnovan na jakom i pametnom vodstvu nekog grada. Svako uvođenje novih tehnoloških rješenja ne samo u sklopu gradskih administracije već i u sklopu šire lokalne zajednice zahtjeva jako vodstvo, jasnu ideju, jasnu viziju, znanje, političku volju za provođenje određene promjene. Postati pametni grad, usvojiti koncept pametnog grada nije moguće bez pametnog vodstva. Uspjeh razvoja pametnog grada više je od slogana na lokalnim političkim izborima. To je opredjeljenje i strategija budućeg razvoja nekog grada. Iz tog razloga opredijeljenost, karizmatičnost, jasna vizija, jasni cičjevi, odlučnost u provedbi promjena, osnovne su postavke pametnog vođenja grada. Dobro vodstvo rezultirati će dobrom primjenom i dugoročnim koristima za cijelu lokalnu zajednicu. U suprotnom kao isvaki drugi projekt i koncept pametnog grada pasti će u zaborav između dva izborna ciklusa.

  1. Koje mjesto zauzima Hrvatska?

Hrvatska je relativno konzervativno društvo kada je riječ o usvajanju novih tehnoloških ideja. Međutim, iako Hrvatska u ovom vidu zaostaje za nizom urbanih područja Europske unije, sitnim korakom ipak napreduje. Od 128 hrvatskih gradova, njih više od 40 razvija koncept pametnih gradova te primjenjuje “pametna” rješenja koja omogućuju kvalitetniji život u gradu. Čakovec je tako, na primjer, prvi grad u Hrvatskoj koji će se moći pohvaliti pametnom rasvjetom (800 000 kn iz EU fondova), a Pula je još 2008. godine uvela elektronsko poslovanje uprave, dok je Grad Zagreb proveo energetsku obnovu društvenih objekata te nekoliko projekata koji se tiču održivog prijevoza. Zagreb je nedavno, u suradnji s Agencijom, započeo s izradom strategije razvoja pametnog grada. Jednako tako, pametna rješenja za što efikasnije funkcioniranje lokalne samouprave postaju polako i hrvatska stvarnost. Dubrovnik je primjer koliko optimizacija upravljanja odvozom otpada, posebno u vrijeme turističke sezone, može olakšati ne samo izvršavanje funkcija komunalnih poduzeća, već i život svih građana. Putem sustava pametnih spremnika zahvaljujući GPS odašiljaču i softveru u realnom vremenu šalje se u obliku e-maila ili SMS-a signal o svojoj popunjenosti na pametne telefone djelatnika Čistoće te se na taj način u udarnom ljetnu periodu smeće odvozi i do devet puta na dan. Rovinj je prepoznao važnost komunikacije i interakcije sa svojim građanima pa je tako uveo koncept SMART Rovinj koji omogućuje u realnom  vremenu niz komunalnih intervencija i interakcija što rezultira bolje upravljanim i čišćim gradom.

Autor se koristio:

Davor Škrlec, Pametni gradovi budućnost ili stvarnost ? , https://www.davor-skrlec.eu/pametni-gradovi-buducnost-ili-stvarnost/, 6.6.2017.

Dr. Alan R. Shark, članak What Makes Smart Cities Smart, knjiga, Smarter cities for a bright sustainable future: a global perspective, 2014.

» Smanji

Definicije brenda i evolucija modernog brendiranja

Najznačajniju definiciju brenda dao je Kotler koji je brend definirao na slijedeći način: „ime, naziv, termin, znak, simbol ili dizajn ili kombinacija svih navedenih elemenata koja ima za cilj identifikaciju određenog dobra ili usluge jednog prodavca ili većeg broja prodavaca i diferencijaciju dobra ili usluge u odnosu na druge konkurente“.

» Pročitaj više

Osnovna Kotlerova ideja je, da brend treba predstavljati svojevrstan kapital za određeno poduzeće, grad, općinu, državu.

Keler definira ulogu brandiranja kao „kapital brenda u kategorijama efekta marketinga koji su jedinstveno povezani sa brendom – npr, kada određeni ishodi rezultiraju kao posljedica marketinga proizvoda ili usluge koji se ne bi proizveli u slučaju da isti proizvod ili usluga nema ime koje poseduje“.

Već ove definicije pokazuju da među stručnjacima za marketing nema jedinstvenog definiranja što je brend. Među znanstvenicima postoji opća suglasnost da je brend ipak mnogo više od utvrđenog naziva koji je dan proizvodu.

Radi potkrepljivanja ove tvrdnje, kao i prikazavanja razmišljanja o mogućim definicijama brenda u literaturi zapravo nalazimo na povezivanje brenda sa čitavim setom fizičkih i socijalno-psiholoških atributa i verovanja koji su povezani sa određenim proizvodom ili uslugom. Hankinson definira brend kao „proizvod ili uslugu koji su različiti u odnosu na konkurente zahvaljujući relativnom pozicioniranju i posebnom identitetu, koji se sastoji iz jedinstvene kombinacije funkcionalnih atributa i simboličkih vrijednosti“.

Praksa primene brendiranja započela je krajem XIX stoljeća. U tom periodu u SAD-u velike privatne kompanije započele razvijanje i promociju brendova, pri čemu su u kreiranje brenda bili uključeni timovi stručnjaka za marketing i oglašavanje koji su zajedno sa menadžmentom tih kompanija radili na kreiranju brendova. U tom periodu upravljanje brendom postalo je vezano za suradnju i timski rad.

Tek 50-tih godina XX stoljeća došlo je do šireg prihvaćanja sistema upravljanja brendom. Tada je uspostavljen sustav u kojemu su brend menadžeri imali dovoljno instrumenata da „razvijujaju brandove u skladu sa vizijom i ciljevima poduzeća.“. Brend menadžeri su u tom periodu bili okosnica marketinški orijentiranih organizacija. Upravo je rezultat ovih procesa, teoriju brendiranja do nedavno pozicionirao na osnovama iskustava marketinga proizvoda. Najraniji radovi o brandiranju bili su fokusirani na imidž kao centralnu komponentu brenda. U tom smislu Bolding (Boulding) je još 1956. godine zaključio da je prva funkcija upravljanja brendom da kreira pozitivan imidž proizvoda.

Danas, je Upravljanje brendom postalo osobito važno u području komunikacijskih aktivnosti organizacije. Upravo se zato tehnike suvremenog marketinga oslanjaju na diferencijaciju putem brenda. U tom smislu, značenje politike proizvoda dobiva sve veći značaj jer su sva tržišna obilježja u funkciji diferencijacije generičkih proizvoda i proizvoda s markom,odnosno utvrđivanja što je specifikum pojedinog proizvoda, usluge, grada, mjesta, regije ili doživljaja.Uza sam proizvod koji predstavlja, brend uključuje i kvalitetu organizacije, način poslovanja te komunikaciju s javnosti.

Brend je sinonim za stil koji stoji iza proizvoda ili usluge, a brendiranje je važno zbog utjecaja na svijet u kojem živimo i radi povezivanja proizvoda i kupca (Davis 2005:26). M. Davis ističe kako brend ne egzistira u vakuumu, već u kompleksnom okruženju koje definira kao političko, ekonomsko, sociodemografsko i tehnološko.

Prema Vraneševiću brend se može definirati kroz sljedeće kategorije (Vranešević 2007:11):
funkcionalnost brenda
jedinstvenost brenda
dodatne vrijednosti koje brend obećaje
uravnoteženost racionalnih i emocionalnih aspekta za povjerenje brendu

Melissa Davis, teoretičarka brendiranja i komunikacije, ističe da uspješan brend mora posjedovati sljedeća obilježja: priču, kontekst, stil, ton i ime (Davis 2005: 74).

Priča
Brend mora imati ˝dobru priču˝, odnosno jasnu poruku koju mogu razumjeti svi, ne samo ciljana publika. Dobra priča podrazumijeva razumljivost i transparentnost, a poruka koja se šalje pozicionira brend te čini njegovu kvalitetnu osnovu.
Kontekst
Brend ne funkcionira izolirano, već u različitim društvenim okruženjima u kojima djeluje i njegova ciljana publika. Kontekst podrazumijeva potpuno okruženje u kojem se brend nalazi, od svakodnevnih događaja i globalnih trendova, do politike, urbane kulture i mode. Također, kontekst uključuje postojeća znanja koja publika ima o brendu, a vrlo
je važno intenzivno pratiti i tzv. ulične trendove koji se odražavaju na potrošačke navike,stavove i ponašanja, a koji mogu biti odličan pokazatelj smjera u kojem se brend trebarazvijati.
Stil
Stil brenda prvo je njegovo obilježje koje publika uočava i s kojim se poistovjećuje. Stil je vanjsko obilježje poruke koju brend želi poslati, a mora sadržavati ˝dušu˝ brenda, odnosno emocionalni element koji će ostaviti pozitivan ili negativan dojam na publiku. Nadalje, stil šalje poruku o stavu koji brend šalje, a koju publika može prihvatiti ili odbaciti.
Ton
Ton brenda je pozicija iz koje brend komunicira sa svojom publikom. To podrazumijeva način na koji se poruke plasiraju u javnost, vizualni identitet oglašivačkih poruka, osobe ili lica koje publika povezuje s brendom ili organizacijom i slično. To su ujedno stavke koje
stvaraju jak dojam kod publike, a proizlaze iz odabira dizajna i komunikacijskih alata te oblikuju diferencijaciju u odnosu na ostale slične brendove. Ton brenda može se mijenjati s njegovim razvojem i rastom. Tako, između ostalih komunikacijskih kanala,
predstaviti javnosti i lica svojih umjetnika kako bi ih publika jasnije vezivala s brendom
Ime
Ime ili naziv može biti vrlo emocionalan faktor u percepciji brenda. Publika stvara vrlo intenzivan dojam o imenu tako da ga prihvaća ili posve odbija, a ime proizvoda često se navodi kao jedan od razloga mogućeg propadanja novih brendova pri plasiranju na tržištu.

I na kraju možemo zaključiti da se pojam brenda, njegove kategorije i proces brendiranja definiraju se na različite načine. Današnji brendovi predstavljaju više od samog proizvoda ili usluge koji čine logo, ime, dizajn i imidž brenda.

(nije autorski rad, preuzeto iz različitih izvora, 2016.)

» Smanji

Zašto razmišljati o procesu brandiranja vlastitog grada

U atmosferi sve veće globalizacije, kao i jake konkurencije na tržištu proizvoda i usluga napredak većine hrvatskih ali i svjetskih gradova danas u velikoj meri ovisi od sposobnosti da se zadrže postojeći te privuku novi stanovnici, posjetitelji, turisti, investitori i događaji(eventi).

» Pročitaj više

Ove aktivnosti trebaju se planirati, provoditi i nadzirati kroz lokalni javni sektor odnosno kroz gradske vlasti ili različite lokalne (županijske) agencije koje su obvezno javnog karaktera. Osnovni postulat budućeg uspjeha jedinica lokalne samouprave, posebno gradova, jest nastojanje primjene cijelovitog marketing pristupa u upravljanju gospodarskim rastom i urbanističkim razvojem gradova, kao jedinog konkurentnog riješenja za nastale globalne i lokalne probleme sa kojima se gradovi suočavaju, posebno sa padom gospodarskih aktivnosti i odlaskom ključnih gospodarskih organizacija i djelatnosti općenito, te zbog sve veće nesigurnostu punjenja lokalnih budžeta a time i možebitne porasti nezaposlenosti te niza drugih pratećih posljedica.

Na gradove se počinje gledati kao na kompleksne proizvode koji trebaju zadovoljiti čim više detektiranih potreba svojih ciljnih skupina. Zato je brendiranje destinacija, gradova, regija, uvijek aktuelna i suvremena tema usmjerena na poboljšanje poslovanja gradova, kako među marketing stručnjacima tako i među lokalnim političarama, s obzirom da je strateški pristup brendiranju mjesta osnova za izgradnju kako imidža tako i branda grada te promociju istog u svijetu. Borba za sve zahtjevnije investitore, za veći broj turista, za nove stanovnike, za organizaciju kulturnih i sportskih manifestacija, te drugih događaja, postaje sve konkurentnija i dinamičnija i u tom atraktivnom ambijentu globalnih kretanja, potrebno je iznaći načine kako svoj grad i svoju administraciju unaprijediti i osigurati nesmetan rast i razvoj, a time i benefit, svim svojim stanovnicima.

Kako započinje promišljanje o brandiranju nekog grada?

Postoje različiti stručni i znanstveni pristupi nastanka brenda. Svi pristupi razvoju branda grada zahtjevaju vrijeme ali i educirani gradski –lokalni menadžment koji treba pravovremeno oderditi strateško usmjerenje svoje lokalne zajednice i koji treba biti educiran da od početka do kraja provede zacrtanu branding strategiju.

Poznati i uspešni brendovi od samog su početka imali timove stručnjaka, iz različitih polja, koji su strateški osmišljavali i ostvarivali viziju, prateći signale i promjene u okruženju te inovatno odgovarali na iste.

Strategija, kao poznati instrument uspješnog poslovanja, je ključ u branding procesu gradova. Znati gdje idemo i kako ćemo tamo stići osnova je svake strategije.

Da bi se realizirali ciljevi strategije brandiranja grada te postavila sama strategija potrebno je na samom početku definirati u najkraćim crtama slijedeće:

1. Definirati centralnu ideju brenda,i to po mogućnosti u jednoj jednostavnoj, svima razumljivoj rečenici za sve dionike, na način da je ista razumljiva i ostvariva.

2. Odabrati slogan koji treba odražavati osnovnu ideju branda i koji treba biti razumljiv, lako pamtljiv i upečatljiv, te lako iskoristiv kroz sve promocijske materijale.

3. Brandu grada treba dati osobnost , on treba povezivati sve ključne gradske/lokalne dionike oko odabrane staregije barndiranja te treba zastupati osnovnu ideju vodilju od koje se kreće u branding proces.

4. Definirati vrijednost branda odnosno realno sagledati sve argumente za i protiv odabranog branding puta te definirati ključne koristi od istog.

5. Definirati izgled branda Kako izgleda? Kako zvuči? …Kako utječe na emocije ?

6. Sastaviti kratku realnu, ostvarivu priču o brandu te je učiniti sadržajnom tako što će govoriti o nastanku branda i isticati njegove jedinstvenim osobine.

7. Ponovo rezimirati točke 1-5 te definirati konkretni benefit za neki grad od tako postavljenog uvodnog procesa. Sagledati ponovo koje sve materijalne koristi možemo očekivati i koje ćemo zapravo isticati i brendirati: proizvod, usluga, osobe, događaji, akcije….

Nakon ovako definiranog starteškog okvira odnosno uvoda možemo započeti sa branding procesom grada.

» Smanji

TRAJNI ODNOSI SA POTROŠAČIMA BUDUĆNOST POSLOVANJA

Broj potrošača koji svoje živote žele podijeliti na internetu putem društvenih mreža raste.

» Pročitaj više

Ne tako davno, velika većina kompanija izbjegavala je komunikaciju i direktnu konfrontaciju sa svojim kupcima, posebno u javnosti. Danas je to normalno. Društvene mreže razotkrile su prednosti i nedostatke svake robe, svakog proizvoda svake usluge i učinile to javno…Društvene mreže omogućuju kompanijama i njihovim potrošačima uz neposrednu komunikaciju, praćenje najnovijih trendova, ponuda, PR –a..Započnite komunikaciju sa svojim kupcima, promijenite trend vaše kompanije, u ponudu uvrstite novi proizvod ili uslugu koju ćete razvijati uz pomoć vaših folowera, čuti njihove komentare, preinake…Tako će vaš „beta“ proizvod prije nego što izađe na tržište postati usklađen sa željama i potrebama kupca bez skupih istraživanja, laboratorija, ……

» Smanji

Dolazi 2016., što je vezano za nas marketere

5 marketing trendova u svijetu preuzeto sa sljedeće stranice
http://www.dekoder.biz/2010/11/5-marketing-trendova-u-svijetu/

» Pročitaj više

1. Transparentnost i povjerenje
Potrošači su u zadnjem desetljeću proživjeli mnoga negativna događanja na polju marketinga i više nisu spremni prihvatiti sve i svašta što im se pokušava nametnuti. Brandovi koji prihvaćaju ovo pomanjkanje naivnosti i trude se biti iskreni u svojoj marketinškoj komunikaciji će postizati pozitivan odgovor od potrošača koji će zatim dovesti do odanosti brandu i zagovaranju branda. Izgrađivanje povjerenja je najvažnija stvar u 2011. A jednom zasluženo povjerenje treba zadržati, inače je transparentnost jednokratna, a to je kontraproduktivno, ponekad i pogubno za brand.

2. Više dodatne vrijednosti
Dani kada su se marketinške poruke slale samo kako bi privukle pozornost – su gotovi. Ljudi očekuju više vrijednosti, a manje prekida komunikacije od omiljenih brandova. Trend je dati ljudima više od očekivanog i osiguravanje toga da marketinške poruke i trud daju značajnu vrijednost potrošačima. Recesija je uzrokovala pad potrošačke moći ili barem oprez prilikom kupovine. Stoga, potrošači traže popuste, kupone, 1+1 proizvode i ostalo što će im donijeti dodatnu vrijednost. Dobrodošle su i nagradne igre. To treba imati na umu i za razdoblje nakon recesije.

3. Pokažite, nemojte pričati o tome
Potrošači više ne vjeruju svemu što čuju, dapače, skeptičniji su nego ikada. Više nije dovoljno ispričat priču već trebate dokazati svoje marketinške poruke i tvrdnje. Nemojte samo pričati o svome proizvodu ili usluzi, pokažite potrošačima što taj proizvod ili usluga mogu učiniti za njih, ako odvoje svoja financijska sredstva upravo za taj brand ili uslugu. Dajte potrošačima neka probaju proizvod ili uslugu i tako iz prve ruke shvate kako je to ono što im treba. Ako ih dobijete da probaju proizvod ili uslugu, slušaju vas i kupnja je samo korak dalje.

4. Socijalne mreže ne odlaze sa scene
Twitter, Facebook, blogovi, YouTube i drugi alati socijalnih online zajednica ne idu nikud – nisu prolazni trend. Nasuprot, ovi alati su sve više prihvaćeni od ljudi diljem svijeta. U 2010. je zadnji trenutak da se neko poslovanje predstavi na socijalnim mrežama te uključi svoje potrošače u interaktivnu prezentaciju proizvoda i usluga. Dajte ljudima odličan sadržaj i komunicirajte s potrošačima kako bi osjetili pravu snagu socijalnih mreža/medija te uzjahali val viralnoga marketinga.

5. Integrirani marketing umjesto samostalnih taktika
Apsolutni trend je okružiti potrošača svojom marketinškom porukom. Sve je više oglasa i marketinške komunikacije svakoga dana prema potrošačima stoga je važno da se poruka ne zagubi u tom mnoštvu. Upotrijebite online oglašavanje, online video, PR tekstove, oglase i drugo, omogućivši potrošaču da sam odabere koji kanal oglašavanja mu najbolje odgovara. Upornom integriranom marketinškom porukom ćete postići podizanje svjesnosti o brandu, prepoznatljivost branda, potražnju za brandom i odanost brandu. Budite prisutni svugdje po malo (ili koliko vam budžet dozvoljava) pa makar kampanja trajala kraće, ali odziv će biti veći.

» Smanji


Što branding i brandiranje donosi gradovima?

» Pročitaj više

Što branding donosi gradovima?
• Uporaba branda kao fokusa na koji se usmjeravaju strateške planske aktivnosti grada (primjerice: prostorno planiranje, ekonomska razvojna strategija, revitalizacija objekata izvan uporabe i dr.), mogu donijeti niz prednosti u upravljanju gradom, kao i pojedinim skupinama gradskih dionika.
• Dodana vrijednost – iznad vrijednosti fizičke imovine i tvrdih činitelja grada, u predstavljanju i nuđenju grada potencijalnim ciljnim grupama.
• Stvaranje jedinstvenog identiteta koji će osigurati diferencijaciju prema svim konkurentima, a posljedično imidž grada koji može privući pripadnikepojedinih ciljnih skupina.
• Mjerljiva poboljšanja života građana.
o Direktna: više radnih mjesta i više investicija , veći prihodi (više posjetilaca i više turista), bolji poslovi (sofisticiranije industrije), bolje i transparentnije javne usluge, bolji pristup financiranju (npr. fondovi EU, više domaćih i stranih ulaganja).
o Indirektna: bolja suprastruktura i obrazovanje (više poreznih prihoda), bolji imidž grada, jačanje poduzetništva i emancipacija neprofitnih udruga.
• Definiranje strateških kriterija ponašanja – u skladu s misiijom, vizijom i temeljnim ciljevima grade se vrijednosti branda (npr. u upravljanju gradom, definiranju strateških prioriteta, odabiru partnera u projektima javno – privatnih partnerstva i drugo).
• Jasno usmjerenje i vodstvo za sve dionike grada, jačanje samosvijesti i ponosa za stanovnike te uvjerenja da u gradu mogu realizirati svoj potencijal.
• Jasno razumijevanje gdje grad ide i kako će izgledati, može pomoći ljudima da tamo brže stignu.

» Smanji


Što branding i brandiranje donosi gradovima?

KRATKA POVIJEST MAKETINGA- Davor Ivanov, 2012, preuzeto

» Pročitaj više


Iako se čini kako je marketing proizvod suvremenog doba, još su stari Egipćani primjenjivali tehnike outdoor oglašavanja. Vodimo vas kroz evoluciju marketinga, od antike do digitalnog doba

2000 godina pr.nove ere
Stari su Egipćani izumili vanjsko, odnosno „outdoor“ oglašavanje, gravirajući javne obavijesti u čelik.
1472.g.
U Engleskoj je stvoren prvi tiskani oglas – letak za kupnju molitvenika
1661.g.
Prvo brandiranje proizvoda za zubnu pastu Dentifice
1776.g.
Prvi politički oglasi kojim se ohrabrivalo na pridruživanje vojsci.
1835.g
Pojava automobila dovela je do prvih billboard oglasa u SAD-u.
1873.g.
Prvo plasiranje proizvoda (product placement) u romanu „Put oko svijeta za 80 dana“, u kojem se spominju imena prijevozničkih kompanija.
1882.g.
Prva električna reklama na njujorškom Times Squareu.
1892.g.
Nakon što je trgovački lanac Sears poslao 8 000 ručno napisanih dopisnica te primio 2 000 narudžbi, rođen je direktni marketing.
1905.g.
Fatty Arbuckle, zvijezda nijemih filmova bio je jedna od prvih poznatih osoba koja je reklamirala neki proizvod, u ovom slučaju cigarete marke „Murad“

1911.g.
Tvrtka Woodbury Soap sloganom “Koža koju volite dodirivati” u reklamni svijet uvodi načelo “Sex sells”.
1920.g.
U garaži u predgrađu Pittsburgha, Frank Conrad pokrenuo je prvu komercijalnu radio postaju na svijetu.
1941.g.
Prva službena TV reklama za „Bulova“ satove. Kompanija je za reklamni spot u trajanju od 20 sekundi prije utakmice baseballa platila 9 dolara.
1957.g.
Rođen je Mr. Clean, popularni ćelavko s najduljim stažem u povijesti oglašavanja.

1981.g.
Pokrenuta MTV televizija koja reklamira glazbenike 24 sata dnevno.
1984.g.
Apple je snimio najskuplju reklamu u povijesti televizijskog oglašavanja. Režirao ju je Ridley Scott, a troškovi snimanja iznosili su 900 000 dolara.

1994.g.
Na web stranici HotWired postavljeni prvi banneri za tvrtke „AT&T“ i „Volvo“
1994.g.
Početak „pay per click“ oglašavanja na stranici GoTo.com, koju danas posjeduje Yahoo.
1997.g.
Prva reklama na mobilnom telefonu. Finska novinska agencija nudi besplatne vijesti putem SMS-a uz reklame sponzora.
2000.g.
Google pokreće „AdWords“ koji danas čini 95% ukupnih prihoda kompanije.
2002.g.
Pepsi pokrenuo najskuplju oglašivačku kampanju. Reklamni spot u trajanju od 90 sekundi s Britney Spears u glavnoj ulozi, koštao je 7,53 milijuna dolara.
2005.g.
Rođenjem YouTube-a započela je era video oglašavanja.
2006.g.
Twitter zajednica omogućuje brz i besplatan viralni marketing
2007.g.
Facebook predstavio oglašavanje temeljeno na socijalnom ponašanju korisnika.
2010.g.
Viralno oglašavanje sve više zamijenjuje klasične modele reklamiranja. Kampanja za Old Spice s više od 30 milijuna pregleda proglašena je najuspješnijom u prethodnoj godini.

» Smanji


Teorijski aspekt marke, kreiranje i upravljanje markom

O brandu, definicija i označavanje…

» Pročitaj više


Marka nikako nije novi pojam u marketingu. Začeci marke sežu još u antička vremena kada su se stari narodi služili raznim oznakama priliko označavanja stoke, lončarije, keramike, alata, oružja i dr. Postoje primjeri oznaka na različitim proizvodima u Kini, antičkoj Grčkoj i Rimskom Carstvu. Osnovna namjena označavanja bilo je jamstvo podrijetla i prepoznatljivosti. Riječ brand najvjerojatnije potječe od staronorveške riječi „brandr“ što znači gorjeti (engl. to burn) i od tog se porijekla zadržala u anglosasonskom narječju . Taj je termin označavao žigosanje stoke u svrhu dokazivanja vlasništva.
U Hrvatskom se rječniku koristi termin „marka“, što također nije hrvatski termin jer pojedini autori ističu da je termin marka najvjerojatnije došao preko njemačkog jezika i upućivao je na oznaku, označavanje odnosno markiranje ili markaciju.
Vranešević (2007) u svojoj knjizi „Upravljanje markama“ termin brand i marka te brand management i upravljanje markama rabi kao sinonime, pa tako će se navedeni termini koristi kao sinonimi i u ovom radu.
Američko marketinško udruženje (AMA) definira marku kao „naziv, izraz, dizajn, simbol ili bilo koja druga značajka koja pridonosi da se neka prodajna roba ili usluga razlikuje od robe ili usluga drugih prodavača“.
Marka se sastoji „od naziva i/ili znaka marke, ali i ostalih elemenata, te aktivnosti koje proizvođači dodjeljuju nekom proizvodu, usluzi ili ideji da bi na taj način obavijestili tržište o njihovoj jedinstvenosti općenito i/ili u odnosu prema ostalim konkurentskim proizvodima. Pod markom se podrazumijeva naziv, simboli i svi čulima zamjetljivi podražaji koji se povezuju sa značajkama proizvoda i uslugama te njihovim funkcionalnim ili psihološkim koristima“ . Navedena se definicija odnosi na dosadašnje shvaćanje pojma marke. No, marka sadrži i nedodirljive elemente. Dakle iako marka služi za identifikaciju i razlikovanje proizvoda, usluga i ideja u svijesti potrošača, no ona nije samo simbol razlikovanja, već je „skup svih atributa u mislima potrošača kada potrošač pomisli na određenu marku“ .

» Smanji


Arhiva

Arhiva [1], [2], [3]